SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Analitika je isključena.

Sveti sveštenomučenik Akepsim, episkop naesonski i drugi s njim

Hieromartyr

Spomen 3. novembar

U zemlji Persiji, u gradu Naesonu, bejaše blagočestivi episkop Akepsim. Od mladosti svoje prohodeći svaku vrlinu, on sveto požive sve do starosti svoje. Iako mu već beše osamdeset godina, on ne iznemože od truda, podvizavajući se veoma postom i molitvom, i revnosno se starajući o poverenom mu stadu. No on pokaza preveliki podvig pri končini svojoj, kada junački odstoja sve do krvi za Gospoda svoga, za koga i dušu svoju položi posle dugih i teških mučenja. On još na nekoliko godina pre mučeničkog podviga svog dobi ovakvo proročanstvo o svome stradanju: Kada jednom on seđaše u svome domu, jedno momče njegovo ispuni se proročkoga duha, celiva ga u glavu i reče: Blago ovoj glavi, jer će za Hrista primiti mučenje! - On se obradova ovom proročanstvu i reče: Neka mi bude, čedo, po reči tvojoj. - U to vreme sa Akepsimom seđaše jedan njegov dragi prijatelj, episkop obližnjega grada. Čuvši reči što ih momče izgovori, on se osmehnu i upita momče: Reci mi, čedo, znaš li što i o nama? - Bogonadahnuto momče odgovori: Ti nećeš više videti grad svoj, nego ćeš se prestaviti na putu k njemu, u selu Etradan.
Proročanstvo ovog dečaka ispuni se na oba episkopa: jedan umre na putu, u spomenutom selu, a glava episkopa Akepsima stvarno se udostoji mučeničkog venca. To ce zbi na sledeći način. Neznabožni persijski car Sapor diže u zemlji svojoj veliko gonjenje na hrišćane. U sam dan spasonosnih stradanja Hristovih on razasla u sve krajeve svoje zemlje naređenje: da budu pobijeni po svoj Persiji svi koji ispovedaju Hrista. I bi u to vreme od strane neznabožaca bez milosti pobijeno po gradovima i selima bezbrojno mnoštvo hrišćana. Osobito žreci i volhovi besnijahu protiv hrišćana; oni revnosno tragahu za onima koji su se skrivali, izvlačahu iz domova i skrivališta i predavahu ljutoj smrti. Neki pak od vernih sami im se predavahu u ruke i radosno prolivahu krv svoju. Mnogi od dvorjana u carskim palatama biše pobijeni za Hrista. Među njima i evnuh Azadis, ljubimac carev, bi ubijen kao istinski sluga Isusa Hrista i ispovednik presvetog imena Njegovog.
Car doznavši za smrt svog ljubimca evnuha Azadisa, veoma se ožalosti, i prekrati sveopšti pokolj hrišćana: on izdade naredbu da se smrću kažnjavaju samo vođe i učitelji hrišćanske vere. Kada ova naredba careva bi objavljena svuda, starešine volhova i žrečeva vrlo brižljivo prohođahu Persiju ištući hrišćanske episkope i sveštenike i ubijajući ih na razne načine. U to vreme bi uzet i sveti episkop Akepsim. Kada ga izvođahu iz doma, neko od njegovih domaćih pristupi k svetitelju i šapnu mu na uvo: Daj neko uputstvo o domu svom. - A sveti Akepsim, pokazujući rukom na dom, reče: To više nije dom moj, jer ja bespovratno odlazim u dom višnji.
Po dolasku u grad Arbelu sveti Akepsim bi izveden pred kneza volhova, kome beše ime Adrah. Knez upita svetitelja: Ko si ti? - Svetitelj gromko izjavi da je hrišćanin. Knez ga upita: Je li istina što se priča o tebi, da ne slušaš carsko naređenje i propovedaš Jednoga Boga? - Svetitelj neustrašivo odgovori: Istina je sve što si o nama čuo: ja propovedam Jednoga Boga, i sve koji dolaze k meni savetujem da poznadu Njega i veruju sa mnom u Njega. - Knez reče: Mi smo slušali o tebi da si mudriji od drugih, a sada vidimo da ni po čemu nisi pametniji od nerazumne dece: jer kakva je to mudrost protiviti se carevom naređenju i ne klanjati se presvetlom suncu i ognju, kojima se i sam car poklanja? - Svetitelj odgovori: I vaš car i vi s njim potpuno ste poludeli, jer ostavivši Tvorca vi se klanjate tvorevini. - Knez sa gnjevom reče: Ti nazivaš ludima nas koji počitujemo takvu stihiju i klanjamo se suncu koje sve i sva oživljuje i osvetljuje? Lažljivi starče, ti si sam zaista lud, i ako se ne pokoriš carevom naređenju, onda te starost tvoja neće izbaviti od teških muka, niti će te tvoj raspeti Bog osloboditi iz naših ruku. - Svetitelj na to reče: Neka umuknu, bezbožniče, tvoja odvratna usta koja hule Boga mog! Ti hoćeš da me uplašiš svojim pretnjama, da bih ja odstupio od otačkih predanja, kojima se u mladosti naučih i u kojima doživeh do

Izvor: Crkveni Kalendar