SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Analitika je isključena.

Agata Sicilijska

Martyr

Spomen 5. februar

Zločestivi car Dekije izdade na sve strane naređenje da se svi hrišćani imaju ubijati. U Siciliji tada beše njegov vojvoda Kvintijan. U to vreme u sicilijanskom gradu Palermu beše jedna devica, po imenu Agatija, veoma lepa, kći blagorodnih i bogatih roditelja, vaspitana u hrišćanskoj veri. Kada ona ču za goniteljevo bezbožno naređenje o ubijanju hrišćana, raspali se revnošću za Hrista Gospoda svog, kome se čistim devstvom beše obručila. I prezre otadžbinu svoju i znamenitost porekla svog. A bogatstvo što joj ostade posle roditelja, i svu slavu ovoga sveta, ne računajući ni u šta, stade pripremati sebe na stradanje za Hrista. Sudija pak Kvintijan, čuvši za lepotu, visoko poreklo i bogatstvo ove svete device, bi zahvaćen nečistom mišlju prema njoj, i sladostrasno je zažele. I razmišljaše kako bi mogao da je vidi, pridobije za svoju gadnu pohotu, i ujedno joj otme imanje. A kada saznade da ona veruje u Hrista, odmah posla vojnike iz grada Katane u Palermo, da je kao hrišćanku dovedu na sud. Došavši kod svete Agatije, vojnici joj saopštiše da su došli da je vode, i obećapahu joj da će je s počastima odvesti svome vojvodi, ako im samo da reč da će se pokloniti njihovim bogovima. Ona im reče da je malo pričekaju, a sama uđe u unutrašnje odeljenje svoga doma. I zatvorivši se, podiže ruke k nebu, i moljaše se govoreći:
Gospode Isuse Hriste, Ti znaš srce moje, i nameru duše moje, i ljubav moju prema Tebi, i veru moju u Tebe, - budi mi Ti vođ i pomoćnik protiv vraga, koga sam već Tobom, Bogom mojim, zgazila i umrtvila. I sada, Gospodaru, molim Te, ne dopusti sveprljavom i svepokvarenom čoveku tom, sluzi đavolskom, da oskrnavi telo moje, u kome čisto i česno poživeh do sada. Pohitaj i postaraj se da pobediš đavola, i slugu njegovog Kvintijana, da ne rekne: gde je Bog njen? Primi suze moje kao miomirisnu žrtvu i prinos, jer si Ti Bog jedini, i Tebi priliči slava vavek, amin.
Pošto se tako pomoli, ona sa vojnicima iziđe iz grada, praćena nekim građanima, susedima i poznanicima. A iđaše da svesrdno i hrabro stoji za Gospoda svog, kao stena neoboriva. I govoraše u sebi: prvo sam vodila rat sa đavolom, trudeći se da neoskvrnavljenim sačuvam devičanstvo svoje i pobedim strasti tela svog. I pobedih strasti blagodaću Hrista mog, i satrh vraga koji pomoću slasti i požuda ratuje protiv ljudi. A cada odlazim u drugi rat, u kome imam dušu svoju položiti za Hrista. Ali, o đavole, nećeš se obradovati zbog mene već ćeš se postideti, jer se nadam u Hrista Boga mog da će sa mnoštvom svetih Anđela Svojih gledati s neba na podvig moj i pomagati meni slaboj.
Tako govoreći u ssbi, ona toplim suzama omivaše lice svoje. A usput joj se odreši remen na obući. Ona zastade da ga zaveže, i osvrnu se, i ne vide nikoga od suseda koji su je pratili, jer se svi behu vratili. Zbog toga se još više rasplaka, i pomoli se Bogu govoreći: Svemogući Gospode, radi sugrađana mojih, koji nisu poverovali meni, sluškinji Tvojoj, da hoću da postradam za sveto ime Tvoje, pokaži neko čudo na ovom mestu! - I odmah izniče i poraste divlja maslina.
A kad stiže u grad Katanu, vojvoda naredi da je odvedu u kuću jedne bogate žene, Afrodisije, koja je imala pet mladih kćeri. Njima beše vojvoda zapovedio, da ljubaznošću i zavodljivim rečima sklone Agatiju na telesnu ljubav, i nagovore je da prinese žrtvu bogovima. I one je stadoše obasipati pohvalama i laskama i mnogim obećanjima. Zatim joj stadoše pretiti, eda bi je nagovorile da se potčini Kvintijanovoj volji. Ali nimalo ne uspeše. One ne behu u stanju da je ne samo rečima, nego i delima, od ljubavi Božje sklone na ljubav svetovnu: jer je ukrašavahu skupocenim haljinama, davahu joj poklone, nuđahu raznovrsne slatkiše, priređivahu gozbe i igre, dovođahu horove i muziku, i ustrojavahu svemoguće zabave ovoga sveta. Ali ona nije htela na sve to ni da pogleda. I govoraše im: Znajte, da su um moj i misao moja zasnovani na kamenu, i ne mogu se nikada rastaviti od ljubavi Hristove. A vaše laskave reči su kao vetar, radosti svetovne - kao kiša, a vaše pretnje - kao reke. Ako i udare na

Izvor: Crkveni Kalendar