SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Sveti blaženi Maksim Grk

Spomen 21. januar

Revnitelj istine i pobožnosti prepodobni Maksim, monah svetogorskog manastira Vatopeda, beše poreklom Grk, ali svojim velikim podvizima potpuno pripada Ruskoj Crkvi, kojoj je za života bio svetilo, a i po smrti joj ostao svetilo u svojim spisima.
Postojbina prepodobnog Maksima bejaše grad Arto u Albaniji, blizu Epira. On se rodi oko 1480 godine od pobožnih i bogatih roditelja Manuila i Irine, Grka po poreklu, zbog čega se i sam svuda označava kao Grk. Otac mu bejaše važan velikodostojnik i odlikovaše se čistotom pravoslavne vere. Stoga i Maksima on vaspita u dubokoj pobožnosti i strahu Božjem. Prvobitno obrazovanje u naukama Maksim dobi od svoga roditelja, jer u to vreme, sa padom Carigrada i svih grčkih oblasti pod vlast Turaka, behu uništene sve škole. U to tužno vreme, zbog porobljenosti Grčke, više naučno obrazovanje nije se moglo dobiti u njoj, pa su radi toga mnogi mladići iz grčkih pokrajina odlazili u evropske države. Pored toga, mnogi učeni Grci behu se rasejali po svima zapadnim državama, gde su ih s ljubavlju primali i oni su negovali nauku. Njima su bili otvoreni vladalački dvorovi, univerzitetske katedre i prijateljstvo bogatih i uglednih ljudi. Tada se Italija prvenstveno isticala osobitim pokroviteljstvom nauke; svuda su se po važnijim gradovima osnivale biblioteke. Pape, vladaoci i bogati građani hitno su radili na spasavanju grčkih rukopisa, da ih neznalice zavojevači ne bi pouništavali.
I mladi Maksim, željan nauke, otputova u Galiju. Tamo je slušao predavanja svoga znamenitog sunarodnika Jovana Laskarisa, koji je tada bio profesor na Pariskom univerzitetu. Završivši obrazovanje kod Laskarisa, Maksim, da bi se bolje upoznao sa starim jezicima, otputova u Veneciju. Tu se zbliži sa znamenitim štamparom izdavačem Aljdom Manuči, koji je duboko poznavao stare jezike. Kod njega je svagda bila grupa naučnika, koja mu je pomagala pri štampanju knjiga sa starih rukopisa. Uz pomoć takvih rukovodilaca Maksim se upozna sa književnim proizvodima stare Elade.
Iz Venecije Maksim otputova u Florenciju, gde provede dugo vreme, takođe među naučnicima, koji, na nesreću, behu zaraženi neznabožačkim ubeđenjima. Ali on, kao mudra pčela, usvajaše iz propovedane filosofije samo ono što nije tuđe hrišćanskoj veri. U to vreme Italija je žestoko bolovala bolešću neverja. I, kao što obično biva po zakonu Božjeg pravosuđa, za odbacivanje čiste vere bila je predana žalosnom sujeverju. Tada su verovali da je sve u svetu, naročito sudba čovekova, delo samo slučaja. Neki su držali da se sve upravlja kretanjem i uticajem zvezda, odbacivali su budući život i ismevali religiju. Neki su u njoj videli obmanu i ljudsku izmišljotinu. Ljudi i žene pribegavali su neznabožačkom običaju, i bavili se svakom vrstom sujeverja. Ova opšta zaraza bezverjem delimično je zahvatila i mladog Maksima, koji, krećući se u zaraženoj sredini, nije uvek mogao da pravilno shvati odnos filosofije prema evanđelskoj Istini. U tome ga je samo Bog spasao. Evo šta sam Maksim piše o tome: "Da se Gospod, koji se brine o spasenju svih, nije smilovao na mene, i da me nije ubrzo posetio Svojom blagodaću i misao moju ozario Svojom svetlošću, to bi i ja davno propao sa tamošnjim propovednicima bezbožja".
Tako Maksim završi svoje školovanje na Zapadu: steče opširna znanja iz bogoslovlja i filosofije, iz istorije i književnosti, i temeljno izuči starogrčki, latinski, francuski i talijanski jezik. Ali, nije Pariski univerzitet dovršio Maksimovo obrazovanje, nego Sveta Gora Aton. U Italiji i u Galiji on je dobio svetovno obrazovanje, a na Atonu - bogoslovsko prosvećenje i utvrđenje u istinama vere pravoslavne.
Vrativši se sa Zapada, Maksim se kratko vreme zadrža u svom zavičaju. Oraspoložen blagodaću Božjom za monaški život, on ponova ostavi svoje rodno mesto i otide u Svetu Goru Aton. Sveta Gora je i tada, kao i sada, služila kao utočište za duše potpuno predane Bogu. Tamo su se mogle naći sve zgode ne samo za monaške podvige, nego i za umno usavršavanje i bogoslovsko obrazovanje. Maksim je mnogo puta slušao od svoga nastavnika

Izvor: Crkveni Kalendar