SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Sveti Teodor, arhiepiskop rostovski

Spomen 28. novembar

Sveti Teodor beše bratanac prepodobnog Sergija Radonežskog, sin njegovog starijeg brata Stefana. Svetovno ime Teodorovo beše Jovan. Kada Jovan napuni sedam godina, njegovi pobožni roditelji ga dadoše da se uči knjizi. Napredan u učenju, Jovan beše napredan i u pobožnosti. Po smrti svoje majke, dečak Jovan se nahođaše pored svoga oca koji se zamonaši, i strogo se podvizavaše monaškim podvizima u svome manastiru. Slušajući o životu svoga strica, velikog Radonežskog podvižnika Sergija, koji tada izgrađivaše svoju novu obitelj, Jovan sagorevaše od želje da vidi prepodobnog Sergija i da mu sledi. Po Božjem promislu, otac Jovanov Stefan krenu k svome bratu u Radonežsku oblast, i povede sa sobom Jovana. Tamo, u Radonežskom manastiru, Stefan uvede svoga sina Jovana u crkvu, i predade ga u ruke svome bratu igumanu Sergiju. Iako Jovanu beše svega dvanaest godina, prepodobni Sergije ga primi, proviđajući u njemu istinskog podvižnika, i odmah ga postriže u monaški čin, 20. aprila, na dan prepodobnog Teodora Trihina, čije mu ime i dade pri monašenju. U to vreme bejaše običaj pri postrigu davati postrižniku ime svetitelja u čiji se dan vrši postrig.
Novopostriženi monah Teodor odade se monaškom životu u Trojickom manastiru pod rukovodstvom velikog osnivača njegovog, svetog Sergija. On vođaše život uzdržljivosti, celomudrenosti, čistote, molitve; usrdno posećivaše bogosluženja, pažljivo slušaše Božansko Pismo, i sam često čitaše svete knjige. Nastavnika svog, prepodobnog Sergija, on u svemu slušaše sa smirenjem, krotošću i molčanijem. Revnost za crkvenu i kelijsku molitvu, post i bdenje, usrdno čitanje Psaltira i suze umilenja mladoga monaha izazivahu divljenje kod sviju. Naročito je važno to što on ništa ne skrivaše od prepodobnog Sergija, otkrivajući mu i danju i noću sve svoje pomisli.
Kada navrši potrebne godine, monah Teodor bi rukopoložen za sveštenika, i produži revnosno se usavršavati u monaškim podvizima i duhovnom životu. Kada je on služio svetu liturgiju sa prepodobnim Sergijem i svojim ocem Stefanom, neki monasi, udostojeni posebne blagodati Božije, viđali su kako sa ovim svetim služiteljima kraj prestola služi angeo Božji.
U to vreme prepodobnog Teodora stade posećivati misao o osnivanju novog, svog manastira. Tu misao on izloži svome učitelju, prepodobnom Sergiju, i ponavljao mu je to dosta puta. Prepodobni vide u tome prst promisla Božjeg. Teodor se po običaju neprestano predavaše noćnoj molitvi i tako jednom stojeći na molitvi on ču glas: "Teodore, idi u pustinju; ti ćeš ustrojiti obitelj, sabraćeš u njoj mnogo podvižnika, ljude duhovnih stremljenja, i dobićeš veliku nagradu na nebesima".
Primivši ove reči kao otkrivenje s neba, blaženi nikome ne otkri to. No nakon podosta vremena veliki prozorljivac, sveti Sergije reče svome bratancu: Čedo, ja sam se nadao da ćeš ti predati kosti moje grobu i biti posle mene iguman na ovom mestu. Ali pošto hoćeš sada da počneš ostvarivati svoju zamisao, onda neka ti bude u pomoći Bog i Presveta Bogorodica. - Blagoslovivši svog bratanca i učenika, sveti Sergije ga otpusti zajedno sa onima iz bratije koji su izjavili želju da s njim idu.
Prepodobni Teodor ode sa svojim saputnicima iz manastira i dade se u traženje pogodnog mesta za manastir. I nađe divno mesto, zvano Simonovo, nedaleko od grada Moskve, na levoj obali reke Moskve. Izvešten o tome, prepodobni Sergije dođe sam da vidi to mesto, i nađe da je zgodno za manastir, i blagoslovi Teodorov poduhvat.
Dobivši odobrenje od nadležnog arhijereja, prepodobni Teodor podiže na izabranom mestu crkvu u ime Presvete Bogorodice, sazida potrebne zgrade za manastir, sabra mnogo manastirske bratije i osnova manastir sa strogim poretkom opštežićnih manastira. Sam on beše primer strogog podvižničkog života, i sijaše unutrašnjim vrlinama, mudrošću i razumom. Mitropolit Moskovski Aleksije postavi prepodobnog Teodora za igumana novopodignutog manastira, a veliki knez Dimitrije, visoko ceneći prepodobnoga zbog podvižničkog života njegovog, izabra ga sebi za duhovnika. Kao iguman, prepodobni Teodor

Izvor: Crkveni Kalendar