SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Sveti Kiprijan

Hieromartyr

Spomen 31. avgust

Sveti Kiprijan se rodio početkom trećega veka u slavnom gradu afričkom Kartageni. Njegovi roditelji behu neznabošci, ljudi znatni i visokoga roda. Kiprijan bi vaspitan u neznaboštvu. U mladosti on dobi odlično svetsko obrazovanje: izuči jelinske nauke i svu filosofiju. Kao krasnorečivi retor i čuveni filosof on bi izabran za učitelja retorike i filosofije na Kartagenskom učilištu, i imađaše veliki ugled u građanstvu. Kao takvog, mnogi su ga uzimali za svog advokata u sudskim poslovima. To mu je donosilo velike prihode; a i inače bio je bogat od roditelja. Tako imućan, Kiprijan je provodio raskošniji život, sa ne malo grehova. O tome on je kasnije pisao: "Pokoravajući se strastima, ja sam sam nevoljno doprinosio svojoj sopstvenoj nesreći, kao da je ona od prirode bila moj udeo". Takav život Kiprijan je vodio dok se blagodat Božja nije kosnula njegove duše.
U početku trećega veka u Kartageni je već bilo mnogo hrišćana. Kao radoznao filosofski duh, Kiprijan se nije mogao ne zainteresovati hrišćanskim učenjem, i najpre je preko spisa znamenitog učitelja Crkve Tertulijana došao u dodir sa hrišćanskim učenjem. To ga je i povuklo ka putu istine. Još kao neznabožac Kiprijan je počeo osećati odvratnost prema neznabožačkom životu: uviđao je njegovu duhovnu rugobnost i besmislenost; neznabožačka vera nije mogla dati čoveku ni mira duševnog, ni spasenja od zla; a hrišćanstvo to obećava i nudi. Često razmišljajući o svome moralnom padu i o neophodnosti da se popravi i otpočne novi život po hrišćanskom učenju, Kiprijan se spočetka bojao visokih zahteva hrišćanstva; smatrao je da je taj duhovni preporod veoma težak za njega koji je već mnogo godina proveo u neznaboštvu. Svoje sumnje i nedoumice u toj stvari on krasnorečivo izlaže u "Pismu Donatu" govoreći: "Je li moguće odstraniti sve ono čime je čovek živeo ranije, i pri istom sastavu tela postati drugi čovek umom i srcem?... Je li moguće svući sa sebe ono što se, rodivši se od duboke materije, stvrdnulo zajedno s njom, ili ono što se dugotrajnom navikom zajedno ukorenilo s godinama?... Može li se ikada naučiti uzdržljivosti onaj koji je navikao na sjajne gozbe i odabrana jela? Hoće li ikada obući obično i prosto odelo onaj na kome su svagda bila skupocena, zlatom ukrašena, odela? - Ne, - zaključivao je Kiprijan, - sin raskoši, koji je navikao na počasti, nikada se neće rešiti da postane privatan i neznatan čovek. Svagda praćen od svojih slugu, okružavan u znak poštovanja ogromnom gomilom udvoričkog naroda, on smatra za kaznu kada biva sam. Zarobljenik neprestanih uživanja, on se obično odaje vinu, nadima se gordošću, zapaljuje se gnjevom, pomišlja na krađu, podaje se surovosti, oduševljava se pohotom. Tako sam često razmišljao ja sam u sebi, - piše Kiprijan, - jer sam i sam bio podložan mnogim zabludama".
Pri takoj borbi i neodlučnosti, Kiprijanu je bila neophodna pomoć spolja; i on se za tu pomoć obrati jednom kartagenskom prezviteru, po imenu Ceciliju. Prezviter Cecilije uspe da ubedi Kiprijana, da je neznabožačko mnogoboštvo krajnja besmislica, i da se najgore naklonosti čovekove mogu izmeniti dejstvom svemoćne blagodati Božje. To učini te Kiprijan čvrsto odluči da postane hrišćanin. I kao oglašen, dok je usmeno poučavan istinama hrišćanske vere, on iskrenost svoje odluke dokaza promenom svoga načina života: prodade sve svoje imanje i sav dobijen novac razdade siromasima, ne ostavivši ništa za sebe. Posle toga prezviter Cecilije osveti Kiprijana svetim krštenjem.
Živo osećanje duhovnog preobraženja, darovanog kroz svetu tajnu krštenja, silno je delovato na Kiprijana. Spasonosno dejstvo svete tajne krštenja on ovako opisuje u pismu svome prijatelju Donatu: "Kada životvorne vode krštenja omiše mrlje ranijeg života mog, i u očišćeno srce moje izli se nebeska svetlost; kada, primivši Duha nebesnoga, postadoh novi čovek; tada se ja na čudesan način potpuno uverih u ono što sam ranije sumnjao, tajne mi se počeše otkrivati, mrak iščezavati; ono što mi je ranije izgledalo teško, postade lako, nemoguće postade moguće... U primanju nebe

Izvor: Crkveni Kalendar