Sveti sveštenomučenici Maksimilijan i Kirin, episkopi norički
Spomen 12. oktobar
Norika je bila zemlja Slovena, protezala se od Jadrana do gornjeg Dunava, i od Dunava daleko na zapad. Naziv je dobila od toga što su njeni žitelji najvećma živeli po planinskim rupčagama, pećinama i klisurama. Blaženi Maksimilijan rodio se u gradu Celju, na gornjem toku reke Save. Sin bogatih roditelja, on u svojoj sedmoj godini dobi za učitelja sveštenika Oranija, čoveka obrazovana i iskrenog hrišćanina. Kad mu bi 19 godina njemu umre majka, a otac mu šest godina ranije beše postradao kao mučenik za vreme cara Dekija. Maksimilijan postade naslednik ogromnog imanja; no on ga razdade siromasima, i robove pusti na slobodu, a sam svega sebe predade na službu Bogu.
Oko 260. godine Maksimilijan bi izabran i posvećen za episkopa Noričkog, sa sedištem u gradu Lerhi. Kao episkop on se veoma revnosno trudio na širenju svete vere među Slovenima, i imao velikog uspeha. Blaženi svetitelj se s velikom ljubavlju starao o sirotinji i bolesnicima, a naročito o gonjenima za svetu veru od strane neznabožaca.
Kada car Numerijan objavi gonjenje na hrišćane, prefekt Norike svojom svirepošću zaplaši hrišćake, te ne mali broj njih iz straha prinošahu žrtve. Sveti Maksimilijan pohita u svoj rodni kraj, da svojim prisustvom i živom rečju obodri drage srodnike. Javivši se prefektu, on mu u prisustvu drugih reče: Zar ti nisi poslan ovamo da štitiš zemlju od neprijatelja? A ti se pokazuješ kao najljući neprijatelj. - Prefekt se zbuni; no potom osiono reče: Vodite uvaženoga u hram Marsa da prinese žrtvu. - Sveti episkop to ne hte učiniti. I nikakve prefektove pretnje ne mogoše prisiliti svetog Maksimilijana da uvredi ime Hristovo. I prefekt naredi da se svetitelju odseče glava. I to bi učinjeno 12. oktobra 282. godine.
Mučenička končina svetog Maksimilijana mnogo pomože širenju hrišćanstva među Slovenima na reci Savi i na obali Jadrana. Uskoro posle svetitelja, godine 297, u primorju Norike neki vojnici pretrpeše najsvirepija mučenja za svetu veru Hristovu.
Episkopski presto svetog Kirina beše u gradu Sisku. Kada prefekt donje Panonije Maksim podiže žestoko gonjenje na hrišćane, sveti Kirin se ukloni iz svoga grada. Po naređenju prefekta on bi pronađen i doveden pred njega. - Zašto si pobegao? upita Maksim. - Uzalud se misli, odgovori episkop, da me je strah gonio. He! ja sam samo ispunio volju Gospoda Mora koji je rekao: kada vas gone u jednom gradu, idite u drugi (Mt. 10, 23). - Ko je to naredio? upita prefekt. - Hristos, istiniti Bog, odgovori Kirin. - A zar ti ne znaš, govoraše Maksim, da će te carske naredbe pronaći svuda? Taj, koga ti nazivaš Bogom, neće te izbaviti. Eto, ti si uhvaćen. - Kirin odgovaraše: Muke kojima mi ti pretiš, ja smatram za slavu; i smrt, koju mi obećavaš, daće mi život večni; poklanjam se Bogu mome i Njemu prinosim dostojnu žrtvu, a ne carevima zemaljskim.
Prefekt naredi da ga nemilosrdno biju. Potom reče da đe Kirina postaviti za žreca u hramu Jupitera, ako posluša i prizna bogove kojima je potčinjena rimska carevina; u protivnom biće poslat prefektu gornje Panonije. Episkop odgovori: Ja sam i bez toga istinski sveštenik, prinosim sebe Bogu mome. - Maksim naredi da episkopa drže u tamnici u teškim okovima.
U tamnici svetitelj slavljaše Gospoda za svoja stradanja i moljaše se. U ponoći tamnica bi obasjana silnom svetlošću. Videvši to, starešina tamnice Markel pripade k nogama svetog episkopa i sa suzama govoraše: Pomoli se za mene Gospodu; verujem da nema drugoga Boga sem Onoga koga ti počituješ. - Blaženi episkop ga nauči istinama vere i zapečati ga imenom Gospoda Isusa Hrista. Nakon tri dana Maksim izdade naređenje da se epIskop Kirin uputi prefektu gornje Panonije.
Po svima pridunavskim gradovima vođahu episkopa u okovima. Utom se prefekt Panonije vraćaše iz Čeprega, i pred njega izvedoše episkopa Kirina, no on naredi da Kirina vode u Sabariju, gde će i on sam biti. Blagočestive žene donesoše tu episkopu hranu i piće; on blagoslovi ponude za veru njihovu, a one celivaše okove njegove. Pošto se sveti episkop prihvati ponuda, stražari ga odvedoše u Sabariju. Prefekt se nal
Izvor: Crkveni Kalendar


