SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Analitika je isključena.

Sveta Lucija

Martyr

Spomen 13. decembar

KADA se slava svete mučenice Agatije pronese po svoj Siciliji, i žitelji Sirakuze hrljahu u grad Katanu na poklonjenje svetome grobu mučenice, dogodi se Lukiji devici, uglednoj i veoma cenjenoj među Sirakužanima, da ide na praznik zajedno sa drugima i sa svojom majkom Evtihijom, koja već četiri godine bolovaše od krvotečenja i ne mogaše se isceliti nikakvim lekom lekarskim. Za vreme službe u crkvi bi pročitano evanđelje u kome se spominje krvotočiva žena koja se isceli dodirnuvši kraj od haljine Hristove. U vreme čitanja Evanđelja Lukija reče svojoj materi: Majko, ako veruješ onome što se čita, onda veruj i tome da sveta Agatija, koja postrada za ime Hristovo, udostoji se predstojati Onome za čije ime postrada. Stoga dohvati se groba njenog sa verom, i iscelićeš se.
Po završetku crkvene službe narod se raziće, a majka sa ćerkom padoše pred grobom svete mučenice i počeše je sa suzama moliti za pomoć. Dugo se one moljahu, i u tome Lukija zadrema, i u snu vide svetu mučenicu Agatiju među Angelima, veoma ukrašenu biserjem. Ona reče Lukiji: Sestro moja Lukijo, device Gospodnja, zašto išteš od mene ono što sama možeš ovog časa dati? Jer vera tvoja pomaže majci tvojoj, i eto ona je već zdrava. I kao što se zbog mene slavi grad Katana, tako će se tobom dičiti grad Sirakuza, pošto si ti u svojoj devstvenosti pripremila Hristu blagoprijatno obitalište.
Čuvši to, Lukija se trže iz sna, i sva usplahirena ustade i reče svojoj majci: Majko moja, majko moja, eto si se iscelila! Stoga te molim imenom ove svetiteljke koja te molitvama svojim isceli: nemoj mi nikada više spominjati verenika mog (ona je već bila verena), i nemoj želeti da vidiš plod od tela mog smrtnog, već sve što si spremila dati meni pri udadbi za smrtnoga čoveka, daj mi sada kada polazim k Besmrtnom Ženiku Gospodu Hristu, čuvaru devstvenosti moje. - Mati Evtihija joj odgovori: Svu imovinu pokojnog oca tvog ja evo devet godina marljivo čuvah i sačuvah, pa i uvećah nasledstvo tvoje a ne okrnjih; sve pak što ja lično imam i što još mogu steći, sve ti to takođe stoji na raspoloženju. Ali prvo me sahrani, pa onda učini sa svim imanjem kako ti je volja. - Lukija joj na to reče: Majko, poslušaj moj savet: Bogu nije osobito mio onaj koji Njemu daje ono što ne može poneti sa sobom ili iskoristiti za sebe. No ako ti hoćeš da učiniš delo zaista blagoprijatno Bogu, onda daj Njemu ono što možeš upotrebiti za sebe. Jer kada budeš umirala, tebi već neće biti potrebno ništa zemaljsko, i što budeš dala tada daćeš ono što nisi u stanju poneti sa sobom. Zato dok si živa i zdrava daj Hristu svoje imanje; i sve što si htela dati meni, počni sada predavati Hristu.
Tako razgovaraše Lukija svaki dan sa majkom dok ne počeše razdavati imanje i svakodnevno ga upotrebljavati na izdržavanje ubogih. O prodavanju imanja, dragocenih predmeta i dragog kamenja doznade Lukijin verenik, i ožalošćen time on stade raspitivati Lukijinu dojilju: Šta to ima da znači? Čujem o iznenadnom prodavanju imanja i dragocenosti. - A dojilja, žena pametna, odgovaraše: Verenica je tvoja saznala da se neko nasleđeno imanje prodaje za hiljadu i više zlatnika, pa želeći da ga kupi za tebe ona prodaje neke stvari, da bi došla do potrebne sume novaca.
Verenik poverova dadiljinim rečima, i smatrajući da se radi o stvarnoj kupovini imanja, prestade raspitivati, nego još i podsticaše verenicu i njenu majku na prodavanje imovine. No kada on saznade da je sva imovina razdata ništima i ubogima, udovama i sirotama, i utrošena na bogomoljne beskućnike i služitelje Božije, on odmah ode knezu Pashaziju i optuži svoju verenicu da je hrišćanka i, sledstveno, protivnica carskih zakona.
Pashazije prizva k sebi Lukiju i stade je savetovati da prinese idolima žrtvu. Blažena Lukija odgovori: Žrtva živa, kao i vera čista i besprekorna pred Bogom i Ocem jeste ova: obilaziti sirote i udovice u njihovim nevoljama (Jak. 1, 27). A ja evo tri godine ništa drugo i ne radim već stalno prinosim žrtvu Živome Bogu. Sada pak, pošto više nemam imanja da Mu od njega prinosim, ja Mu sebe samu prinosim na žrtvu

Izvor: Crkveni Kalendar