SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Analitika je isključena.

Sveti mučenici Andrej, Jovan, Petar i Antonin (Antonije)

Spomen 23. septembar

Za carovanja u Vizantiji Vasilija Makedonca Afrikom vladaše svirepi knez agarjanski Abrahim. Pošto zauze i poruši glavni grad Sicilije Sirakuzu Abrahim odvede u ropstvo starca Andreja i Jovana, sa dvoje dece njegove: Petrom i Antoninom (Antonijem). Ova dva dečaka on poveri agarjanskom učitelju, da ih nauči agarjanskom jeziku i knjigama. Kada porastoše u zrele mladiće, Abrahim ih zavole zbog njihove mudrosti i drugih vrlina, pa Antonina nareče svojim srodnikom a Petra postavi za glavnog dvorjanina No oni tajno ispovedahu hrišćansku veru, ali to ne mogahu sakriti od kneza. Doznavši da tajno ispovedaju hrišćansku veru, Abrahim se silno razljuti i naredi odmah da im noge metnu u klade i da ih biju čvornovatim motkama. Tako blaženi Antonin dobi četiri stotine udaraca, no on sav isprebijan zahvaljivaše Bogu. Zatim ga posadiše na magarca, i svezavši ga za samar konopcima, vodiše ga kroz grad bijući ga i ismevajući ga. Sveti Antonin sve to trpljaše s blagodarnošću Bogu. A svetog Petra svukoše i gologa dugo tukoše motkama po leđima i po stomaku. Onda oba mučenika baciše u tamnicu. Posle izvesnog vremena knez mučitelj ih izvede iz tamnice, metnu na njih teške balvane, te im se i ruke i noge i sve kosti razmrskaše, i silna krv isteče, i sve im se telo pretvori u krvavu kašu. Onda dovedoše oca njihovog Jovana; knez ga levom rukom ščepa za vrat, a desnom mu zari nož u grlo, i on pade preko dece svoje i ispusti duh. Tada Abrahim naredi te naložiše veliku vatru i na njoj spališe tela svetih mučenika.
Blaženog pak Andreja, koji beše starac, Abrahim izvede preda se na sud. No pošto blaženi starac smelo ispovedi svoju veru u Hrista, Abrahim ga baci u tamnicu. Tu ga je držao mnogo godina, mučeći ga glađu i žeđu i golotinjom. Najzad ga izve de iz tamnice, uzjaha konja, pa uzevši koplje jurnu na mučenika i zari mu koplje u grudi. No čuvši gde sveti Andrej glasno uznosi blagodarnost Bogu, on mu zari koplje i u leđa. Sav krvav, blaženi mučenik pade na zemlju; onda mu odsekoše glavu, i on predade svetu dušu svoju u ruke Božje, uzišavši na nebo kao pobednik.

Izvor: Crkveni Kalendar