SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Nestor Solunski

Martyr

Spomen 27. oktobar

NEZNABOŽNI car Maksimijan, zvani Herkul, prijatelj Dioklecijanov, došavši u grad Solun i vrgnuvši u tamnicu svetog Dimitrija, carskog namesnika, zbog ispovedanja Hrista, predade se uživanju u igrama i. pozorišnim predstavama. Pri tome on se hvaljaše jednim svojim megdandžijom po imenu Lijem, čovekom Vandalskog porekla, govoreći da njega niko pobediti ne može. Taj Lije beše kao neki drugi Golijat: rastom krupniji od ostalih ljudi, po izgledu strašan, a glas mu kao rikanje lava. Od samog pogleda njegovog i glasa drhtali su svi koji su ga gledali; snaga njegova beše nečuvena a sila nepobediva: jer dusi nečisti obitavahu u njemu, i niko mu se ne mogaše odupreti. On već beše ubio bezbroj hrabrih i snažnih ljudi, i car ga zbog take snage veoma ljubljaše. Pošto sam car bejaše nenasit krvolok, on i ljubljaše takvoga čoveka koji svu svoju telesnu snagu u pravi na prolivanje krvi ljudske.
Za ovog poganog Lija car podiže usred grada naročito pozorište, sa binom na stubovima, gde bi Lije mogao voditi megdane na dogledu svih. Dole ispod te bine behu pobodena mnogobrojna koplja sa oštricama uvis, da bi Lije pobeđene zbacivao odozgo sa te bine na čitavu šumu uspravljenih kopalja. I stvarno Lije, deleći megdan sa ljudima, on ih zbacivaše na koplja i predavaše smrti. A car sa svim mnoštvom svojih vojnika posmatraše to uživajući, i gorđaše se svojim megdandžijom. Posmatraše to i Solunski narod, među kojima beše i mnogo hrišćana. Gledajući tog bezdušnog zvera kako proliva ljudsku krv, oni teško uzdisahu: jer Lije već ubi mnoge hrišćane, koje neznabošci silom dovlačahu i primoravahu da se bore sa Lijem.
U gradu Solunu življaše jedan mladić po imenu Nestor: snažan telom, divan licem, sa bradom koja je tek počela rasti.
On beše blizak svetome Dimitriju, od koga se i nauči svetoj veri. Videći nevino ubijane hrišćane, on se zapali revnošću i reši da izađe na megdan Liju. I otišavši hitno k svetom Dimitriju u tamnicu, ispriča mu kako Lije toga dana ubi mnogo hrišćana. I moljaše svetog Dimitrija govoreći mu: Pomoli se za mene, ugodniče Božji, da mi radi svetih molitava tvojih pomogne Bog. Evo, idem na megdan tome zlotvoru, i pobediću ga, i skinuću sramotu sa hrišćana. - Sveti Dimitrije mu oseni krsnim znakom čelo i prsa, blagoslovi ga, i proreče mu: Lija ćeš pobediti, ali ćeš za Hrista postradati.
Dobivši blagoslov, sveti Nestor vrlo hitno ode do pozorišta, skide sa sebe plašt pred svima, i gromko uzviknu: Ja hoću da se borim sa Lijem! - Videći taku smelost mladićevu, car se začudi, i žaleći njegovu lepotu i mladost reče mu: Zar nisi video koliko je hrabrijih i snažnijih od tebe Lije pobedio? A ti, mali rastom i mlad po godinama, usuđuješ se izaći na megdan onome, kome nema ravna pod suncem. - Nestor mu odgovori: Iako sam ja mali i nemoćan, ali je velika i nepobediva sila Hrista moga, na koga se nadam i u čije ime hoću da se uhvatim u koštac sa tim džinom. - Čuvši ime Hristovo i shvativši da je Nestor hrišćanin, car se razgnjevi i naredi mu da odmah uziđe na binu, držeći da će se sa Nestorom dogoditi što i sa ostalima. Sveti Nestor se žurno pope na binu; a Lije, igrajući i skačući, krenu na svetog mladića. Videći Lija gde mu se približuje, sveti Nestor se prekrsti i gromkim glasom kliknu: Bože Dimitrijev, pomozi mi! - I uhvativši se u koštac sa Lijem, stade se boriti. A Bog, koji nekada ukrepi Davida u borbi protiv Golijata, ukrepi i slugu svoga Nestora protiv poganoga Lija, na posramljenje neznabožnom caru a na radost vernima. I stvarno, mali rastom Nestor pokaza se hrabrošću svojom veći od ogromnoga Lija: dohvativši Lija kao šticu, on ga sa visoke bine baci dole na oštra koplja. Pavši na koplja kao teški hrast, Lije sramno izvrže svoju bednu dušu, te tako pogibe s hukom spomen njegov, nestade ohola sila njegova i prestade sujetno hvalisanje Maksimijanovo svojim megdandžijom. Sav pak narod Solunski, naročito hrišćani, videvši ovu neočekivanu i slavnu pobedu, gromko vikahu: Veliki je Bog Dimitrijev!
Car, ustavši sa stidom, krenu u svoje palate, silno tugujući i žaleći za svojim ljubimcem Li

Izvor: Crkveni Kalendar