SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Analitika je isključena.

Sveti novomučenik Antonije Atinjanin

Spomen 5. februar

Novojavljeni mučenik Hristov Antonije beše iz slavnog grada Atine. Roditelji njegovi Mitar i Kalomira behu puki siromasi, ali sina svog Antonija odgajiše u pobožnosti i naučiše ga svetim knjigama. Da bi pomogao svoje siromašne roditelje, Antonije se u svojih dvanaest godina najmi kod nekih albanskih Turaka koji poslovahu u Atini. Tako on pomagaše roditelje do svojih šesnaest godina. Za vreme pak rata između Rusije i Turske 1770 godine, gazde Antonijeve krenuše u Moreju da pljačkaju i porobljuju hrišćane, a povedoše sa sobom i Antonija. Tamo ga njegove gazde prodadoše kao roba nekim Agarjanima. Ovi odmah stadoše na razne načine mučiti Antonija, primoravajući ga da se poturči. Ali on ne hte. Onda ga oni povedoše sa sobom u tursku vojsku koja se nalazila na Dunavu. Tamo Antonije bi pet puta prodavan i preprodavan kao rob, prelazeći u ruke sve gorih i gorih ljudi. I svi ga oni stavljahu na razne muke, eda bi ga primorali ili privoleli da se odrekne hrišćanske vere i poturči. Pri tome oni upotrebljavahu i laskanja i pretnje, i obećanja i zastrašivanja. Ali im sve to beše uzalud, jer Antonije stajaše čvrsto u svojoj veri. Najzad prodadoše Antonija za trista groša jednom pravoslavnom hrišćaninu, mutavdžiji po zanatu. Ovaj ga odvede u Carigrad, gde imađaše svoju kuću i radnju. U Carigradu Antonije ode k jednom duhovniku, ispovedi mu grehe svoje skrušeno i sa suzama, i pričesti se Svetim Tajnama u crkvi Svetog Nikole. I od tada s radošću služaše svoga gazdu, kao zahvalni sluga.
Jednom Antonije usni san koji ga ukrepi na mučeništvo. Naime: javi mu se u snu jedna divna žena, i obeća mu svaku pomoć i krepkost u svima opasnostima, i reče mu da se ne boji nego da bude hrabar. Rekavši mu to, ona ga pokri svojim ogrtačem. - Antonije ispriča ovaj san svojoj gazdarici; i oni izvedoše zaključak da će Antonije mučenički postradati za Hrista. Posle toga Antonije, po svom običaju, ode u radnju na posao. Ali ga onda primeti njegov raniji gospodar Turčin, vojni velikodostojnik, prepozna ga i stade ga grditi i vikati na njega, kako se, tobož, bio poturčio, pa se eto opet vratio hrišćanskoj veri. I odmah prikupi mnoge svedoke za to. I svi navališe na Antonija, i tukući ga nemilosrdno odvedoše na sud. I tamo svedočahu protiv njega kako se, kobajagi, istinski bio poturčio. Sudija upita Antonija da li je to istina. Antonije bez ikakvog straha odgovori slobodno: Rodio sam se od hrišćanskih roditelja, i hrišćanin sam; Hrista se nipošto odreći neću; naprotiv, gotov sam da primim, ako je moguće, hiljade i hiljade smrti za Gospoda mog Hrista.
Čuvši to, sudija mu najpre stade obećavati položaje i počasti i bogatstvo od cara, samo ako se poturči. No hristoljubivi mučenik sve to ne samo odbi, nego i ismeja kao tričarije. Tada mu sudija poče pretiti da će ga staviti na nepodnošljive muke i prirediti mu najljuću smrt. A mučenik mu na to reče: Nemoj misliti, sudijo, da ćeš me pretnjama i zastrašivanjima odvratiti od hrišćanske vere. Evo, muči me, kaštiguj me, seci mi telo; izmisli i neku naročitu i najstrašniju smrt za mene! Ali, znaš šta: najbolje bi bilo da ti sam postaneš hrišćanin, pa da zajedno ja i ti ispovedamo Hrista - istinitog Sina Božjeg i istinitog Boga.
Slušajući ovakve reči i diveći se mučenikovoj neustrašivosti sudija se ne naljuti na njega već na lažne svedoke Turke, i nazva ih pokvarenjacima i lažovima, jer klevetama i lažima primoravaju ljude da se turče. Ali ovi ne prestajahu uporno ostajati pri svojim lažnim iskazima i vikati da se Antonije pogubi. Tada sudija uze nasamo mučenika i reče mu: Mladiću, žalim tvoju mladost. Molim te, poslušaj me: odreci se privremeno svoje vere, pa onda idi kuda hoćeš i drži nadalje svoju veru. - Ali mučenik, imajući na umu reči Hristove: "Ko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem mojim na nebesima", ne hte ne samo da se golom rečju odrekne Hrista, nego uzviknu: "Hrišćanin sam, i volim umreti za Hrista Gospoda mog".
Kada sudija najzad uvide da niti može lažne svedoke umiriti niti mučenika nagovoriti da promeni verom, on i protiv sv

Izvor: Crkveni Kalendar