SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Analitika je isključena.

Sveti novomučenik Konstantin sa ostrva Idre

Spomen 14. novembar

Sveti novomučenik Konstantin rodio se na ostrvu Idra. Otac mu se zvao Mihalaki, majka Marina. U osamnaestoj godini svojoj Konstantin pređe na ostrvo Rodos, i tamo stupi u službu kod rodoskog poglavara Hasana. Svojom okretnošću, čestitošću i vrednoćom, Konstantin skrenu na sebe pažnju svoga gospodara, koji skova u srcu svom nameru da Konstantina na svaki način prevede u muhamedansku veru.
Pomognut đavolom, Hasan uspe u svojoj nameri. Jer, ulučivši zgodnu priliku, Hasan prizva k sebi Konstantina i veoma ljubazno i prijateljski porazgovara s njim. A potom raznim poklonima on privole Konstantina, te se ovaj odreče Hrista i primi muhamedansku veru. I odmah mu dadoše muhamedansko ime Hasan. Sa promenom vere Konstantinu se promeni i ooložaj u domu poglavara Rodosa: poveriše mu visoku dužnost, staviše mu novce na raspoloženje; i svi što služahu u Hasanovom domu počeše ga poštovati i uvažavati. No sve to, privremeno i prolazno, brzo obljutavi otpadniku, i on poče postepeno dolaziti k sebi; savest ga stade izobdičavati zbog dubokog pada njegovog. Usled toga on poče tugovati i potajno od drugova plakati i ridati zbog teškog grehopada svog. I na takav način otpadnik prožive kod svoga sablaznitelja tri godine.
Gospod Bog, videći iskreno mučenje otpadnikovo, dade mu u srce misao dobru: da se obrati duhovniku i pokaje za svoj pad. Konstantin odmah posluša glas svoga srca, ode duhovniku i ispovedi mu svoj strašni pad. Duhovnik svom dušom samilosno saoseti njegovu muku i posavetova mu da se skloni sa Rodosa i u nekom drugom udaljenom mestu leči pokajanjem duševne rane svoje, a Gospod Bog neće zakasniti sa milošću svojom. No Konstantin moli duhovnika za blagoslov: da ne odlazi sa Rodosa nego da se odmah odrekne mrske muhamedanske vere i ponovo ispovedi svoju veru u Gospoda Hrista. Duhovnik ga odvrati od ovog pothvata, strepeći da se Konstantin, još mlad i zelen, ne odrekne Hrista po drugi put. Nego mu savetova da se prethodno pripremi za taj podvig postom, bdenjem i molitvom, pa tek onda da krene u mučeništvo, ako na to bude volja Božja. Konstantin posluša duhovnog oca, ode u Hasanov dom, pokupi svoje stvari i novac, pa sve to razdade sirotinji, a nakon nekoliko dana i sam napusti zlosrećni dom svoga gospo dara i otputova na Krim.
Na Krimu Konstantin provede tri godine kajući se pred Bogom za svoje odrečenje od Hrista. Ali srce njegovo je i nadalje patilo i nije dobijalo željenog mira. A u duši su mu brujale one strašne reči Spasiteljeve: Koji se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima (Mt. 10, 33). Zato on reši da se pobije sa đavolom, i mučeničkim stradanjem spere sram svoj. Sa tog razloga on odmah otputova u Carigrad. Tamo on jednom iskusnom duhovniku otkri svoju nameru da želi postradati za Hrista, i ispriča mu sve šta se s njim dogodilo. Videći ga mlada, duhovnik se ne reši da mu da blagoslov za strašni podvig, nego ga odvede znamenitom patrijarhu Carigradskom Grigoriju, i ispriča mu sve o Konstantinu. Vladika se obradova Konstantinovom pokajanju, ali mu ukaza da je mučenički podvig na koji hoće da ide, opasan put, i savetova mu da prethodno otide u Svetu Goru Atonsku, i da se tamo među iskusnim podvižnicima Hristovim podvizava u duhovnim podvizima, pa tek kada starci uvide da je došlo vreme da on krene na mučenički podvig, i on može privesti u delo svoju nameru.
Posle razgovora s patrijarhom Konstantin otputova u Svetu Goru i stupi u Iverski manastir. Tu on revnosno i s ljubavlju stade prohoditi poslušanja. Pritom se on često obraćaše usrdnom molitvom i suzama tamošnjoj čudotvornoj ikoni Presvete Bogorodice, zvane Portaitisa, i moljaše Prečistu da Ona umiri srce njegovo i udostoji ga postradati za Hrista, koga se on odrekao prelašćen bleskom bogatstva i slave. I tako srce njegovo sve jače i jače plamćaše ljubavlju ka Gospodu Hristu, za koga on beše gotov podneti ne samo stradanje nego i hiljade smrti. I od toga vremena misli ga počeše primoravati da preda sebe na mučenje. Nalazeći se u uzbućenom stanju, on svoje misli otkri duhov

Izvor: Crkveni Kalendar