SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Sveti prepodobni Nikandar psovski

Venerable

Spomen 24. septembar

U dane velikog kneza Moskovskog Vasilija Joanoviča življaše u Pskovskoj oblasti u selu Videlebju pobožan čovek Filip sa svojom blagočestivom suprugom Anastasijom. Njihov najstariji sin, videći dobar primer u svojim roditeljima, ostavi svetsku sujetu i zamonaši se. U ovoj blagočestivoj porodici rodi se prepodobni Nikandar, u svetu Nikon; rodi se 1507. godine. Otac Nikonov ubrzo umre, i on ostade na rukama majke. Od detinjstva Nikon željaše da se nauči knjizi, da bi mogao čitati Sveto Pismo. On često pohađaše svoju seosku crkvu, posvećenu svetom Nikolaju Čudotvorcu, čije žitije on željaše da podražava. Kao dete, on nije voleo dečje igre; lepo odelo nije ga mamilo; sviđao mu se monaški život, posvećen trudu i molitvi. Pobožnog dečaka naročito su privlačili podvižničkom životu primeri prepodobnih Efrosina i Save, koji nedavno behu zasijali svojim podvizima i čudesima u Pskovskom kraju.
Kada navrši sedamnaest godina Nikon stade moliti svoju majku da se ona povuče iz sveta i zamonaši. Anastasija posluša sina; jedan deo svoga imanja razdade siromasima, drugi pokloni crkvi Božjoj, pa se zamonaši u jednom ženskom manastiru. Uskoro zatim ona skonča. Nikon ode u Pskov, obiđe sve tamošnje crkve i manastir, i ostvari svoju davnašnju želju: poseti mesta gde su se podvizavali sveti Efrosin i Sava i pokloni se njihovim netljenim moštima. Od tada u njemu se još jače razgore želja da podražava njihove podvige.
Po povratku u Pskov, Nikona primi u svoju kuću trgovac Filip, koji ga beše zavoleo zbog njegove neobične smirenosti i trpljenja. On ga i dade kod jednog đakona da ga uči knjizi. Nikon vrlo brzo izuči knjigu, i stade čitati Sveto Pismo, tako da se svi divljahu njegovom uspehu. No njegova glavna misao bila je, kako ugoditi Gospodu i spasti dušu svoju. Poodavno on beše čuo za neko pustinjsko mesto između Pskova i Porhova, usred neprolaznih šuma. Ali kako pronaći to mesto, on nije znao. Zato se moljaše Gospodu da mu pošalje čoveka koji bi ga odveo tamo. Gospod usliši njegovu molitvu i posla mu takvog čoveka, po imenu Teodora Sitnika. Nikon ga stade moliti, govoreći mu: Još u ranom detinjstvu slušao sam o tom pustinjskom mestu, ali nije bilo čoveka da mi pokaže to mesto. Ono je tebi poznato; molim te, uputi me kako da ga pronađem; za to ćeš dobiti nagradu od Gospoda, i mojoj grešnoj duši bićeš nastavnik ka spasenju.
Videći u Nikona tako silnu želju, blagočestivi Teodor ga tajno od drugih odvede u pustinju. Načinivši kolibu, oni se obojica tu nastaniše, i stadoše podvizavati u trudovima i molitvama. Nakon izvesnog vremena kada Nikon ode u Pskov da po običaju svom prisustvuje svetoj liturgiji u crkvi svetog Bogojavljenja, njemu bi glas iz oltara: "Nikone, Nikone, slugo moj, idi u pustinju, pokazanu ti blagočestivim Teodorom, i tamo ćeš naći pokoj sebi; i posle tebe proširiće se to mesto, i mnogi će se na njemu spasti".
Prepodobni Nikon odmah u duhovnoj radosti iziđe iz hrama i krenu u svoju pustinju. Na putu se srete sa blaženim Nikolajem Pskovskim; ovaj mu predskaza da ga u pustinji očekuju razna iskušenja od besova i napadaji od zlih ljudi. A l i to ne uplaši Nikona; on radostan stiže u svoju pustinju, i podvizavaše se petnaest godina u trudu, molitvi, postu, čitanju Svetog Pisma, neprestanom bdenju. Mnoge napasti trpljaše on od besova i zlih ljudi, no on za sve blagodaraše Boga.
Međutim pronese se glas o podvizima pustinjaka, i okolni žitelji stadoše se sticati k njemu, proseći molitve i pouke. Slava od ljudi beše teška smirenom podvižniku Nikanu, i bežeći od nje on ostavi pustinju i vrati se u Pskov. Odatle ode u Kripecki manastir svetog Jovana Bogoslova, osnovan prepodobnim Savom. Ugledavši ikonu podvižnika i pripavši k raki moštiju njegovih, Nikon se moljaše: Prepodobni ugodniče Božji Savo, pomoli se Gospodu Hristu, da me udostoji sledovati žitiju tvome, i pribroj me tvom izabranom stadu.
Sa smirenjem i suzama Nikon moljaše igumana Kripecke obitelji da ga udostoji monaškog postriga i primi u bratstvo. No iguman ga odvraćaše govoreći: Manastir naš je siromašan i oskudan; nećeš moći ti izdržati nev

Izvor: Crkveni Kalendar