SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Analitika je isključena.

Sveti prepodobni Hristofor

Spomen 30. avgust

O ovom prepodobnom Hristoforu Jovan i Sofronije, pisci knjige "Limonar" pišu sledeće: Kada bejasmo u Aleksandriji mi odosmo k avi Teodulu koji se nalažaše u Svetoj Sofiji što je u Farani; i starac nam ispriča, govoreći: U kinoviji prepodobnog oca našeg Teodosija, koja se nalazi u pustinji svetog Hristovog grada Jerusalima, ja se postrigoh u monaštvo, i tamo sretoh velikoga starca, po imenu Hristofora, rodom Rimljanina. Jednoga dana ja mu se poklonih, govoreći: Pokaži ljubav, oče, pa mi ispričaj kakve si podvige imao od dana mladosti svoje. - Pošto ga dugo i veoma usrdno moljah, starac uvide da ja to činim radi duševne koristi, pa mi stade pričati o sebi ovako:
Kada se odrekoh sveta, čedo, ja imađah veliku ljubav i usrđe k monaškom podvigu: danju sam obavljao poslušanja, a kasno uveče odlazio sam u pešteru, u kojoj su ranije imali običaj moliti se prepodobni Teodosije i ostali sveti oci. Ulazeći u pešteru, ja sam pravio sto metanija, i na svakoj stepenici padao ničice pred Bogom; a stepenica ima osamdeset. Ušavši u pešteru, ja sam ostajao u njoj moleći se, dok ne bi udarilo klepalo za jutarnje bogosluženje; i tada sam izlazio iz peštere i odlazio u crkvu.
U takvom podvigu provedoh jedanaest godina, nikada ne menjajući ovo pravilo, podvizavajući se s velikim pošćenjem i čuvanjem pomisli, trudeći se telom u poslušanjima koja su mi nalagana, i trpeći svaku oskudicu zbog siromaštvoljublja mog. No jedne noći, kada došavši k pešteri obavih po običaju moja kolenopreklona moljenja na stepenicama, i stigoh do poslednje stepenice, ja stadoh: neočekivano se nađoh u ekstazi, u zanosu, i ugledah svu pešteru punu kandila, od kojih jedna gorahu a druga ne. Videh takođe i dva svetlolika čoveka u belim haljinama, koji hođahu i udešavahu kandila, i ja ih upitah: Zašto ste postavili ovde ta kandila, te ne mogu od njih da uđem i da se pomolim? - Oni mi odgovoriše: Ovo su kandila otaca koji se trude Bogu. - A ja ih onda upitah: Zašto jedna kandila gore a druga ne gore? - Oni mi odgovoriše: Koji usrdno služe Gospodu upališe kandila svoja, a lenjivci ne upališe. - Ja im se onda ponovo obratih: Imajte ljubavi pa mi kažite: gori li moje kandilo ili ne? - Oni mi odgovoriše: Trudi se i moli se, pa ćemo ga upaliti. - A ja rekoh: Ja se svagda molim, i ništa drugo do ovog vremena ne radih.
Posle ovih reči ja dođoh k sebi i više nikoga ne videh. Onda rekoh sebi: O Hristofore! potrebni su ti veliki trudovi, da bi upalio svoje kandilo! - I sutradan ujutru ja iziđoh iz svog manastira i krenuh na Sinajsku goru, ne ponevši ništa sa sobom sem odeće koja beše na meni. I pošto provedoh pedeset godina na Sinajskoj gori u mnogim trudovima i podvizima, k meni dođe glas koji mi govoraše: "Hristofore", idi u svoj manastir u kome si se ranije podvizavao, da se tamo upokojiš sa ocima svojim". - Ispričavši to o sebi, prepodobni Hristofor požive posle toga malo, pa predade svetu dušu svoju u ruke Božije.
Opet taj isti ava Teodul ispriča nam, vele Jovan i Sofronije, o istom ocu Hristoforu da jednom prilikom, pre svog prestavljenja, prepodobni Hristofor kaza ovo: Jednoga dana iziđoh iz manastira svog u sveti grad Jerusalim da se poklonim i celivam životvorni Krst Gospodnji. I kada bih tamo i poklonih se, izlazeći ja videh nekog brata koji stajaše na vratima sred crkvene porte, pa niti ulažaše niti izlažaše. A videh i dva gavrana koji bez straha lećahu ispred njegovog lica, nalećući krilima svojim na lice njegovo, i ne davahu mu da uđe. Ja poznah da su ti gavrani - demoni, i rekoh tom bratu: "Kaži mi, brate, zbog čega stojiš nasred vrata, i ne ulaziš?" On mi odgovori: "Prosti mi, oče, ophrvali me pomisli; jedan mi pomisao veli: idi i pokloni se česnome Krstu i celivaj ga; a drugi mi veli: ne, nemoj! nego najpre idi i svrši posao svoj, pa ćeš drugom prilikom doći i pokloniti se". Čuvši to, ja uzeh tog brata za ruku i uvedoh u crkvu, i tog časa iščezoše ona dva gavrana; i predložih bratu tom, te se pokloni časnome Krstu i svetome Grobu Gospodnjem, pa ga otpustih s mirom.
Ovo mi ispriča prepodobni Hristofor, re

Izvor: Crkveni Kalendar