SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Sveti prepodobni Dije

Spomen 19. jul

Otačastvo prepodobnog Dija beše Antiohija Sirijska. Rođen od hrišćanskih roditelja, on bi vaspitan u pobožnosti, i od mladosti stupi na isposnički podvig, upućen na vrlinski život od bogonadahnutih ljudi. Mnogo se borio sa nevidljivim protivnikom - đavolom, i sa domaćim neprijateljem - telom svojim, koje vojevaše na dušu. Đavola on pobeđivaše neprestanom molitvom, a telo svoje savlađivaše postom i nespavanjem, i mnogim drugim trudovima umrtvljivaše na sve moguće načine ude svoje na zemlji, potčinjavajući telo duhu. Jeo je vrlo malo, i to ne svaki dan, već drugog ili trećeg dana, a često puta i čitave nedelje provodio je bez hrane i bez sna. Takvim uzdržanjem umrtvivši sebe i pobedivši duhovnog protivnika, on uziđe na visinu bestrasnog života i postade čisto obitalište Svetoga Duha: u njega se useli blagodat Božja, i on postade čovek silan u delu i reči, tvoraše čudesa, upućivaše mnoge na put spasenja, i slavljaše se zbog njega Otac nebeski.
Dosta dugo prožive prepodobni u Antiohiji, i onda mu bi u viđenju od Boga naređeno da ide u Carigrad na korist vrlo mnogim ljudima. Isprva on ne poverova viđenju, bojeći se da to nije neka đavolova zamka, jer je znao da se i đavo može pretvoriti u anđela svetla (2 Kor. 11, 14). No kada mu i po drugi put bi to isto Gospodnje javljenje i naređenje, pa mu još i sam taj grad, u kome on nikada bio nije, bi pokazan kakav je, jer on u viđenju vide ceo Carigrad, - tada se on pokori volji sve uređujućeg na korist Boga, ostavi Antiohiju i dođe u Carigrad. Ulazeći u grad i ugledavši svete Božije crkve, dvorce i prekrasne građevine gradske, on se divljaše u sebi: jer sve to on beše video u otkrivenju pokazanom mu od Boga, i uveri se potpuno da je viđenje koje vide u Antiohiji istinito. Hodeći ne samo po gradu nego i po predgrađima, on nađe van grada jedno pusto mesto na kome se nalažaše drevno neznabožačko groblje, i mnogi besi življahu tamo; tog mesta se bojahu prolaznici zbog besovskih priviđenja i strašila. Međutim, prepodobnome se dopade to mesto, i naoružavši se krstom i molitvom kao oružjem i oklopom protiv besova, on se nastani tamo načinivši sebi malu kolibicu.
Nemoguće je prepričati sve muke koje mu besi pričinjavahu i danju i noću. Oni neprestano napadahu na njega raznim strašnim priviđenjima, hoteći da ga zaplaše i oteraju sa tog mesta. Ali on kao hrabar vojnik Nebeskoga Cara, prizivajući strašno za besove ime Hristovo, neustrašivo im se junački suproćaše, i pobeđivaše ih. Želeći pak da sazna, da li je Gospodu po volji da on živi na tom mestu, on se pomoli o tome triput Jednome u Trojici Bogu, i uzev svoj suvi štap pobi ga u zemlju sa rečima: U ime Oca i Sina i Svetoga Duha! ako ovaj štap ozeleni i pusti koren, onda ću i ja ostati ovde.
Bog koji ispunjuje želje onih koji Ga se boje i prima njihove molitve, usliši molitvu ugodnika Svog i ispuni molbu njegovu: On vlagom ožive suhi štap, te se štap primi, pusti koren, izrastoše mu grane, i on stade postepeno rasti, dok u toku nekoliko godina ne izraste u veliki hrast, koji i kasnije, po prestavljenju prepodobnoga stajaše ne jednu stotinu godina, nego mnogo, sve dok hrišćansko pravoverje cvetaše.
Prepodobni Dij, videći da se njegov suvi štap primio, poznade po tome da je Gospodu po volji da on živi na tom mestu. On se onda još jače naoruža protiv besova, očišćujući to mesto od njihovih poganih priviđenja i strašila. Besi koji dugo vođahu sa njim borbu, ali ga ne mogoše savladati i oterati sa tog mesta, sami kao pobeđeni i prognani pobegoše odatle. Tako molitvama svojim očistivši od besova to mesto sveti Dij življaše na njemu anđeoski, slavosloveći Boga dan i noć, a hranu dobijaše od promisla Božjeg. Zatim stadoše doznavati ljudi za njega. Jer okolni žitelji, videvši starca da se nastani na strašnom mestu, pored koga je bilo opasno i proći, isprva se čuđahu, pa potom počeše dolaziti k njemu. A kada videše da on u keliji ništa nema, stadoše mu donositi potrebno. On pak dolaznike poučavaše putu spasenja, i koristi im pričinjavaše svojim bogonadahnutim rečima, a onim što mu donošahu on ugošćavaše donos

Izvor: Crkveni Kalendar