SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Sveti prepodobni mučenik Damaskin

Spomen 13. novembar

BLAŽENI Damaskin postrada za carovanja sultana Mehmeda IV, a pri Carigradskom patrijarhu Jakovu. Rodi se on u Galati Carigradskoj, u parohiji Bogorodice Eleuse (= Milujuće), od pobožnih roditelja, Kirijaka i Kirijakije; svetovno ime beše mu Dijamandis; i još kao dečak on ostade siroče. Bez rukovodstva i nadzora roditeljskog, Dijamandis, po zanatu krojač, življaše u mladosti nemoralno. Uhvaćen od turskih vlasti u nekom zločinu on, da bi izbegao kaznu, odreče se hrišćanske vere. Kada pak postade zreo čovek on dođe k sebi, i razmišljajući o strašnom grehu .svom odrečenja od Hrista, on odluči da se povuče u Svetu Goru i da tamo oplakuje teški greh svoj. Stigavši u Svetu Goru, on stupi u lavru Svetog Atanasija; i dvanaest godina oplakivaše ubistveni pad svoj odrečenja od Hrista, iznuravajući sebe raznovrsnim podvizima: molitvom, postom, bdenjem, uzdržanjem i ostalim dobrovoljnim zlopaćenjima, rukovođen od svoga duhovnog starca, kome u samom početku ispovedi svoj kobni greh, i kome beše potpuno i bezuslovno poslušan. Tu on dobi i svetu anđelsku shimu sa imenom Damaskin.
Međutim, iako on svojim strogim životom i vrlinama prevazilažaše mnoge ondašnje monahe, ipak ga savest neprestano mučaše zbog odrečenja od Hrista, i on smatraše da svi njegovi podvizi nisu ništa prema strašnom grehu njegovom. Jedino čime on uspokojavaše sebe, beše misao: da postrada i umre za Gospoda Hrista, čije mu reči stalno behu na umu: Koji god prizna mene pred ljudima, priznaću i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima; a ko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima (Mt. 10, 32-33). I mišljaše u sebi prepodobni Damaskin: ne bude li on prvo ispovedio Hrista pred ljudima, njega će se Gospod Hristos pri drugom strašnom dolasku Svom odreći pred Ocem Svojim.
Kada on otkri svoju želju: da ide na smrt za Gospoda Hrista, niko mu to od monaha ne odobravaše, imajući u vidu nemoć ljudske prirode i bojeći se da on ne udari nazad, te tako potonje bude gore od prvog. U to vreme u lavri se nalažaše Carigradski patrijarh Dionisije, kome je valjalo otputovati u Carigrad. Damaskin mu otkri svoju želju; patrijarh ga blagoslovi na podvig, i povede sa sobom u Carigrad. - Ja ću se vratiti opet u Svetu Goru, reče mu patrijarh, a ti ćeš stupiti na podvig mučenipggva i umreti za Hrista: pomoli se Njemu za mene, da mi bude milostiv pri izlasku mom iz ovog sveta.
Stigavši u Carigrad, Damaskin skide sa sebe monaško odelo, odseče kosu, i obuče se u mornarsko odelo, da ne bi navukao gnev muslimana na monahe, kada oni budu čuli od monaha hulu na Muhameda. Sličan slučaj gonjenja monaha dogodio se na nekoliko godina ranije, kada kao mučenici postradaše dva monaha, Kiprijan i Gavril. Zatim pričestivši se svetim Tajnama Hristovim u hramu svetog Nikolaja što je u Galati, Damaskin ode u crkvu Svete Sofije, odavno pretvorenu u džamiju, i stade se moliti krsteći se. A muslimani, videći u džamiji hrišćanina gde se moli, začudiše se. No smatrajući ga za ludog, oni ne obraćahu pažnju na njega. Videći da se niko od Turaka ne uznemirava, Damaskin po završenoj molitvi izađe iz Svete Sofije. Na ulici srete on imama koji čitaše knjigu i upita ga: Ima li što u tvojoj knjizi o Hristu? - A imam mu odgovori: Da nećeš da postaneš musliman? - Damaskin ga upita: A šta je to musliman? - Utom priđoše i okružiše ih neki muslimani, i slušajući Damaskina podsmevahu mu se kao ludaku. Tada ih ispovednik upita: Hoćete li da vam kažem nešto što je korisno po vas? - Hoćemo, kaži! odgovoriše oni. - Mučenik im reče: Hristos je istiniti Bog i Tvorac svega vidljivoga i nevidljivoga. - Ti si lud, uzvratiše oni na to. - Nisam ja lud, nego ste vi ludi i nerazumni i prelašćeni, pošto ne verujete da je Hristos istiniti Bog. - Tada Turci, smatrajući ga za sumanutog, ostaviše ga.
Odatle sveti ispovednik pređe u džamiju sultana Mehmeda, i iste stvari reče tamošnjim hodžama; ali ga i oni oteraše kao sumanutog. Onda se on uputi k mestu zvanom Kabani, i stavši usred muslimana gromko povika: ljudi muslimani! jedino vera Hristov

Izvor: Crkveni Kalendar