SerbLink bi želeo da koristi analitičke kolačiće da izbroji koje se stranice posećuju. Postavljaju se samo ako to dozvolite. Politika privatnosti

Analitika je isključena.

Sveti prepodobni mučenik Jakov sa učenicima Jakovom i Dionisijem

Spomen 1. novembar

SVETI Jakov beše iz jednog sela eparhije Kastorijske. Roditelji mu se zvahu Martin i Paraskeva. U mladosti je radio sa ovcama, i time se obogatio. To y njegovom bratu izazva zavist, i on ga okleveta pred turskim vlastima kao da je našao neko blago u zemlji. Jakov pobegne u Carigrad, gde se opet vrlo razbogati. Jednom Jakov bi gost kod nekog turskog bega. Beg hvaljaše hrišćansku veru.
I ispriča, kako je njegova žena bila umobolna, i kako ju je on, posle svih lekara i lečenja, odveo tadašnjem patrijarhu svetom Nifontu. Čim je patrijarh otvorio knjigu da čita, sijne neka nebeska svetlost i obasja patrijarha, umobolnu i svu crkvu. Po svršetku molitve žena njegova ozdravi. Čuvši to od jednog Turčina, Jakov bi tronut, ode kod patrijarha da mu se ispovedi i da ište savet od njega. Ta poseta patrijarhu toliko potrese Jakova, da on odmah posle toga razdade siromasima svu svoju imovinu koja je iznosila trista hiljada piastra, i otide u Svetu Goru. Tamo obiđe sve manastire, i stupi u bratstvo Dohiarske obitelji. Tu se zamonaši, i življaše u krajnjem uzdržanju.
Odatle on potom ode u zapusteli skit svetoga Preteče, Iverske obitelji, i obnovi ga. I on tu monahovaše molitveno tihujući, pod rukovodstvom starca Ignjatija. Vođaše on anđelski život u postu, svenoćnim bdenjima i raznim teškim podvizima. Zato ga đavo neprestano napadaše raznim iskušenjima, prividima i sanjarijama. No pomoću Božjom on najzad pobedi đavola: srce mu se ispuni utehom Duha Svetoga, tojest nekom toplinom pomešanom sa radošću i ljubavlju prema Bogu i bližnjima. A od toga kasnije zasija u duši njegovoj svetlost slatka i neiskazana. Uvećavajući se u njemu sve više i više, ta ga svetlost uznese na neshvatljivu visinu, sa koje on vide sav vidljivi svet: sunce, zvezde, zemlju, pakao i raj. Pomoću te svetlosti on bi uznesen i iznad neba, i vide sve Anđelske činove i neizrecivu svetlost u kojoj oni žive. Odatle on bi tom istom svetlošću uznesen na još veću visinu, i vide Gospoda našeg Isusa Hrista sa telom, okruženog nepristupnom svetlošću. Vide on i višnji Jerusalim i svu neiskazanu krasotu njegovu. Jednom rečju, ne beše skoro ni jedne vidljive i nevidljive tvari koju blaženi Jakov ne vide pomoću te Božanske svetlosti.
Bi on udostojen od Boga i dara prozorljivosti, te pred njim behu otvorene tajne srca i sakrivene misli i osećanja svakoga i svih koji su dolazili k njemu. Još ga Gospod obogati i darom čudotvorstva. Tako, on molitvom izvede u Pretečinom skitu izvorsku vodu, koja se otada naziva agiazma svetoga Jakova. Dvaput on molitvom svojom na čudesan način napuni sud jelejem. U Vatopedu pak on isceli molitvom besomučnog poslušnika. Jednom u vreme bezkišija on se pomoli Bogu i nizvede s neba kišu. Jednom prilikom kada s jednim bratom beše na putu, spusti se tako gusta magla i tama, da oni behu u opasnosti da se sa neke litice stropoštaju u provaliju; no Sveti Jakov se pomoli Gospodu, te se magla razdeli na dva dela, i put im se ukaza. Jednom on ožedne na putu, i pošto ne nađe vode, on se pomoli Bogu, i pred njegovim nogama izbi izvor vode, i on utoli žeđ. Kratko rečeno: za svu Svetu Goru on beše svetilo i učitelj vrline.
Prema jednom božanskom otkrivenju on sa učenicima krenu sa Svete Gore i obiđe neka mesta, pa se zaustavi u manastiru Svetog Preteče, u blizini mesta Trevekista. Tu on upražnjavaše svoje uobičajene podvige, okružen mnoštvom bratije. No brzo se rašču za njega, i narod iz okoline stade se sticati k njemu. On ih s ljubavlju sve primaše, utešavaše, poučavaše i mnoga čudesa činjaše, isceljujući bolesnike. Međutim, pakosnici ga oklevetaše kod turskih vlasti, i on bi istjazavan, pa bačen u Trikalsku tamnicu sa dvojicom učenika: Jakovom i Dionisijem. Sudija se obrati Porti za uputstvo šta da radi sa prepodobnim. Od sultana Selima stiže naređenje sudiji da ovu trojicu uputi u Didimotihon, gde se on u to vreme nalažaše. Sužnji u okovima biše odmah upućeni tamo i biše izvedeni pred njega. Gnjevan, sultan upita svetog Jakova: Što ti okupljaš oko sebe tolike hrišćane? Eda li si ti neki vlastodržac? - Svetitelj odgovori: Ti

Izvor: Crkveni Kalendar