SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Analitika je isključena.

Sveti prepodobni mučenik Jakov sa učenicima Jakovom i Dionisijem

Spomen 1. novembar

SVETI Jakov beše iz jednog sela eparhije Kastorijske. Roditelji mu se zvahu Martin i Paraskeva. U mladosti je radio sa ovcama, i time se obogatio. To y njegovom bratu izazva zavist, i on ga okleveta pred turskim vlastima kao da je našao neko blago u zemlji. Jakov pobegne u Carigrad, gde se opet vrlo razbogati. Jednom Jakov bi gost kod nekog turskog bega. Beg hvaljaše hrišćansku veru.
I ispriča, kako je njegova žena bila umobolna, i kako ju je on, posle svih lekara i lečenja, odveo tadašnjem patrijarhu svetom Nifontu. Čim je patrijarh otvorio knjigu da čita, sijne neka nebeska svetlost i obasja patrijarha, umobolnu i svu crkvu. Po svršetku molitve žena njegova ozdravi. Čuvši to od jednog Turčina, Jakov bi tronut, ode kod patrijarha da mu se ispovedi i da ište savet od njega. Ta poseta patrijarhu toliko potrese Jakova, da on odmah posle toga razdade siromasima svu svoju imovinu koja je iznosila trista hiljada piastra, i otide u Svetu Goru. Tamo obiđe sve manastire, i stupi u bratstvo Dohiarske obitelji. Tu se zamonaši, i življaše u krajnjem uzdržanju.
Odatle on potom ode u zapusteli skit svetoga Preteče, Iverske obitelji, i obnovi ga. I on tu monahovaše molitveno tihujući, pod rukovodstvom starca Ignjatija. Vođaše on anđelski život u postu, svenoćnim bdenjima i raznim teškim podvizima. Zato ga đavo neprestano napadaše raznim iskušenjima, prividima i sanjarijama. No pomoću Božjom on najzad pobedi đavola: srce mu se ispuni utehom Duha Svetoga, tojest nekom toplinom pomešanom sa radošću i ljubavlju prema Bogu i bližnjima. A od toga kasnije zasija u duši njegovoj svetlost slatka i neiskazana. Uvećavajući se u njemu sve više i više, ta ga svetlost uznese na neshvatljivu visinu, sa koje on vide sav vidljivi svet: sunce, zvezde, zemlju, pakao i raj. Pomoću te svetlosti on bi uznesen i iznad neba, i vide sve Anđelske činove i neizrecivu svetlost u kojoj oni žive. Odatle on bi tom istom svetlošću uznesen na još veću visinu, i vide Gospoda našeg Isusa Hrista sa telom, okruženog nepristupnom svetlošću. Vide on i višnji Jerusalim i svu neiskazanu krasotu njegovu. Jednom rečju, ne beše skoro ni jedne vidljive i nevidljive tvari koju blaženi Jakov ne vide pomoću te Božanske svetlosti.
Bi on udostojen od Boga i dara prozorljivosti, te pred njim behu otvorene tajne srca i sakrivene misli i osećanja svakoga i svih koji su dolazili k njemu. Još ga Gospod obogati i darom čudotvorstva. Tako, on molitvom izvede u Pretečinom skitu izvorsku vodu, koja se otada naziva agiazma svetoga Jakova. Dvaput on molitvom svojom na čudesan način napuni sud jelejem. U Vatopedu pak on isceli molitvom besomučnog poslušnika. Jednom u vreme bezkišija on se pomoli Bogu i nizvede s neba kišu. Jednom prilikom kada s jednim bratom beše na putu, spusti se tako gusta magla i tama, da oni behu u opasnosti da se sa neke litice stropoštaju u provaliju; no Sveti Jakov se pomoli Gospodu, te se magla razdeli na dva dela, i put im se ukaza. Jednom on ožedne na putu, i pošto ne nađe vode, on se pomoli Bogu, i pred njegovim nogama izbi izvor vode, i on utoli žeđ. Kratko rečeno: za svu Svetu Goru on beše svetilo i učitelj vrline.
Prema jednom božanskom otkrivenju on sa učenicima krenu sa Svete Gore i obiđe neka mesta, pa se zaustavi u manastiru Svetog Preteče, u blizini mesta Trevekista. Tu on upražnjavaše svoje uobičajene podvige, okružen mnoštvom bratije. No brzo se rašču za njega, i narod iz okoline stade se sticati k njemu. On ih s ljubavlju sve primaše, utešavaše, poučavaše i mnoga čudesa činjaše, isceljujući bolesnike. Međutim, pakosnici ga oklevetaše kod turskih vlasti, i on bi istjazavan, pa bačen u Trikalsku tamnicu sa dvojicom učenika: Jakovom i Dionisijem. Sudija se obrati Porti za uputstvo šta da radi sa prepodobnim. Od sultana Selima stiže naređenje sudiji da ovu trojicu uputi u Didimotihon, gde se on u to vreme nalažaše. Sužnji u okovima biše odmah upućeni tamo i biše izvedeni pred njega. Gnjevan, sultan upita svetog Jakova: Što ti okupljaš oko sebe tolike hrišćane? Eda li si ti neki vlastodržac? - Svetitelj odgovori: Ti

Izvor: Crkveni Kalendar