SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Sveti prepodobnomučenik Nektarije (Nikolaj)

Spomen 11. jul

Sveti prepodobnomučenik Nektarije rodio se od prostih ali pobožnih roditelja u selu Vriuli, u Maloj Aziji, u Efeskoj eparhiji. Na svetom krštenju on dobi ime Nikola. Posle smrti oca, ostavši siroče u svojoj sedamnaestoj godini i nalazeći se u krajnjoj bedi, on radi izdržavanja svoje majke i sebe stupi kao čobanin kod bogatog Huseinage da mu čuva kamile. U to vreme besnijaše kuga, od koje umirahu čitava sela. Da bi se sačuvali od zaraze ljudi su napuštali svoje domove, odlazili u polja, i tamo provodili nomadski život. Tako uradi i Nikolin gazda: sa svojima on se iseli u polje, i sa svima svojim slugama, kojih sem Nikole beše još šest dečaka Grka. Želeći da ih odvrati od hrišćanske vere i pridobije za muslimansku, gazda im stade govoriti kako su svi hrišćani poumirali od kuge a ostali samo muslimani. Pritom, tobož sažaljevajući ih, on im reče: Ako ne želite da pomrete od gladi, i da za buduće osigurate sebi život, onda morate primiti muslimansku veru. - Nesrećni dečaci, videći svoj bezizlazni položaj, po svojoj dečačkoj nerazumnosti pristadoše da se odreknu hrišćanske vere i prime muslimansku.
Kada prestade kuga, tada se svi žitelji stadoše vraćati iz polja svojim domovima. Vrati se i Nikolin gazda sa svojom porodicom i slugama. Međutim Nikola doznade da njegova mati nije umrla i da se nalazi u tom istom selu. Obradovan time on odmah pođe k njoj. Ali pobožna majka, čim ugleda Nikolu u turskom odelu, reče mu prekorno i ljutito: Odlazi od mene! Ja te ne poznajem, ko si to takav! - Mladić, videći sebe odbačena od svoje rođene majke, stade joj sa bolom u srcu pričati kako je na prevaran način postao musliman. Ali istinski blagočestiva hrišćanka, mati njegova, ipak ga ne priznade za svoga sina, nego mu sa još većim gnevom reče: Odlazi odavde! Ja sam te rodila kao hrišćanina a ne kao Turčina! Udalji se odavde odmah, da te oči moje ne vide!
Ove strane reči dobre majke duboko potresoše dušu nesrećnog hristoodstupnika, i kao užarene strele probodoše mu srce. Stid, kajanje i svest o svome padu silno ga obuzeše, i od griže savesti on ne mogaše više gledati u lice svoje majke, i sa dubokom tugom udalji se od nje.
Izišavši od svoje majke, on se više ne vrati Huseinagi, nego otputova u Smirnu. Tamo on nađe svoga strica i ispriča mu svoju nevolju. Stric ga preodenu u evropejsko odelo, i dade mu savet da otputuje u Carigrad, pa iz Carigrada da ide u Rusiju, i da se tamo pokaje za veliki svoj greh.
Nikola posluša savet svoga strica, otputova u Carigrad, a odatle u Vlašku; ali zbog nečega ne hte dalje da ide, nego se vrati natrag u Smirnu. Tu on ponovo ode k svome stricu, ali ga ovoga puta on ne primi, nego ga otera od sebe zato što nije poslušao njegov savet. Sve ove nevolje snalazile su Nikolu po promislu Božjem, da bi on uvideo da mu je za očišćenje od svoga greha potrebno da se podvizava ne u svetu nego u pustinji među opitnim i svetim ljudima.
U to vreme desi se u Smirni jedan duhovnik iz Svete Gore Atonske, čovek pobožan i opitan, kome neki vrlinski smirnski hrišćani prestaviše Nikolu, moleći ga da Nikoli da duhovni lek. Saslušavši ispovest hristoodstupnika, duhovnik mu dade potrebne pouke, pa mu onda posavetova da otputuje u Svetu Goru i tamo izgradi svoje spasenje. Nikola to s radošću primi, i uskoro otputova iz Smirne i srećno stiže u Svetu Goru.
U Svetoj Gori Nikola nađe jednog svog zemljaka koji se podvizavao u odvojenoj keliji. Ovaj pobožni inok s bratskom ljubavlju dade Nikoli utočište. Potom ga prestavi opitnom duhovniku, koji ga najpre oglasi, pa onda prisajedini Pravoslavnoj crkvi. Tako Nikola prožive neko vreme u keliji svoga zemljaka, vodeći podvižnički život. I srce se njegovo ubrzo zagreja božanskom ljubavlju, koja postepeno sve više i više zapaljivaše mlado srce, te Nikola odluči da iz ljubavi prema Gospodu Hristu, i zbog svog odrečenja od Njega, prolije krv svoju i primi mučeničku smrt. Međutim duhovnik mu savetova da ne uzima na sebe tako veliki podvig, predočavajući mu strahotu muka i opasnost da se zbog straha ponovo ne odrekne hrišćanske vere. Iako Nikola

Izvor: Crkveni Kalendar