SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Sveti prepodobni Teofil Mirotočivi

Spomen 8. jul

Prepodobni otac naš Teofil rodio se u mestašcu Ziki, u Makedoniji, od pobožnih i vrlinskih roditelja, koji mu i dadoše istinsko hrišćansko vaspitanje. Kada poodraste, roditelji ga dadoše u školu, a potom se posveti višim naukama. Prirodno obdaren, on za kratko vreme završi svoje svetovno obrazovanje. Ali pri uspesima u svetovnoj filosofiji on je naročito radio na obrazovanju svoga srca po pravilima stroge hrišćanske naravstvenosti. Njegovo omiljeno zanimanje beše, opštiti sa starcima i vrlinskim ljudima. Usto, on veći deo vremena provođaše u čitanju Božanstvenog Pisma, po zapovesti premudrog Siraha koji kaže: Neka razmišljanje tvoje bude s razumnima i sva povest tvoja u znaku Višnjega (9, 20). Usled toga pobožni mladić, napredujući u raznim podvizima vrlina, bejaše, po reči svetog Davida: kao drvo usađeno kraj potoka, koje rod svoj donosi na vreme (Ps. 1, 3).
Čitanje Svetoga Pisma i žitija svetih i pobožnih ljudi stvaralo je u mladom Teofilu raspoloženje da ih podražava: tako, on podražavaše Avraama u gostoprimstvu, prekrasnog Josifa u celomudrenosti, Jova u trpljenju i junaštvu, Mojsija i Davida u krotosti, i ostale pravednike u raznim podvizima. Ovakvo njegovo življenje skrenu na njega opštu pažnju, te on kao obrazac vrlinskog života bi uzdignut na stepen sveštenstva. Od toga vremena on stade obilaziti razna mesta, poučavajući hrišćane rečju i primerom svoga života. Docnije pak, radi duševnog uzrastanja, i on se priljubi uz episkopa randiniskog Akakija i ostade kod njega. Ovaj episkop beše posvećen u episkopski čin od carigradskog patrijarha Nifonta, sa kojim beše prisan prijatelj. U to vreme svjatjejši patrijarh Nifont beše dobio neka pisma iz Egipta, u kojima su ga izveštavali o velikim i preslavnim čudesima koja Bog javi preko tadašnjeg svetog patrijarha aleksandrijskog Joakima na postiđenje i posramljenje bogoubilačkog roda jevrejskog, a na pohvalu i utvrđenje pravoslavne vere i svih nas hrišćana. Evo tih čudesa:
U celom Egiptu besnela je strašna kuga. Jedan od jevrejskih lekara, ozloglašeni neprijatelj hrišćana, proturi svuda vest među Turke: da su hrišćani uzrok nesreći koja ih je snašla, jer hrišćani, objašnjavao je on, puštaju u vodu krst, što je i izazvalo ovu smrtonosnu bolest. Ova kleveta na hrišćane, šireći se svuda, dopre najzad i do egipatskog sultana. Iako musliman, sultan je veoma voleo i poštovao svetog patrijarha, koliko zbog njegove vrline toliko i zbog njegove mudrosti i blagorazumnosti, te stoga ne pokloni nimalo pažnje dostavi neprijatelja krsta Hristova protiv hrišćana. Prokleti Jevrejin, videći da takvom klevetom nije postigao cilj, izmisli novu zamku protiv hrišćana. Veliki vezir bejaše pravi Jevrejin. I baš ovog ljubimca carevog izabra Jevrejin - lekar za oruđe svoje zlobe protiv hrišćana. Vezir uspe da ubedi sultana te ovaj, bez obzira na svoje uvažavanje patrijarha, pozva patrijarha u Divan radi objašnjenja odnosno klevete iznesene protiv hrišćana. Patrijarh dođe na sud. Sultan najpre dugo razgovaraše sa njim o veri; i najzad, videći da je patrijarh silnim ubeđenjem i jasnim dokazima opravdao hrišćansku veru i ponizio islam, sultan mu naredi da goru u blizini Kaira premesti sa njenog mesta na drugo, da bi dokazao tačnost evanđelskih reči o tome. Svjatjejši patrijarh se ne pokoleba u duhu vere. Izmolivši od sultana nekoliko dana za molitvu, on sa hrišćanima postom, bdenjem i molitvama umilostivljavaše Gospoda i molijaše da ih ne posrami pred nevernima i da se ne pohuli sveto ime Njegovo. U određeno vreme, pred ogromnim mnoštvom naroda, patrijarh u ime Hristovo reče gori da se krene sa svoga mesta i pređe na drugo: gora se iz temelja uzdrma i ostavi svoje mesto; i najzad bi zaustavljena istim imenom Hristovim. Ta se gora i do danas po turski naziva durdago, što znači: stanigora. Ovo čudo porazi inoverce. Ne znajući čime da pokolebaju silu Hristove vere, neprijatelji njeni prigotoviše smrtonosni otrov i ubediše cara da naredi patrijarhu da ga popije, pošto Hristos kaže u Evanđelju: ako i smrtno što popiju, neće im nauditi (Mk. 16, 18). Sultan naredi da

Izvor: Crkveni Kalendar