Sveti prepodobnomučenik Vadim
Spomen 9. april
Za vreme stradanja svetih Četrdeset Mučenika Persijskih, po naređenju cara Sapora bi uhvaćen sveti Vadim arhimandrit sa sedam učenika svojih i bačen u tamnicu. Ovaj svetitelj beše iz grada Vitlapata, od vrlo bogatih roditelja. I kad donese odluku da se zamonaši, on sve bogatstvo svoje razdade sirotinji. I podigavši manastir izvan grada, on življaše u njemu vrlinski, trudeći se u svemu da ugodi Bogu i ispuni svetu volju njegovu. A beše on čovek pun blagodati i istine, i izabrani sasud Božji. Vođen božanskom i savršenom mudrošću, on uziđe na Goru Gospodnju, i obitavaše na svetom mestu Njegovom, i dobi blagoslov od Boga Spasitelja svog i vide lice Boga Jakovljeva. U ona vremena sveti Vadim beše u Persiji kao kvasac u testu. I to kvasac od onog kvasca mučeništva i ispovedanja Hrista, kojim se slabi u veri učvrstiše. Vaistinu on beše kamen vere, odsečen od gore onih koji od početka behu verni: izvrstan sveštenik Božji, koji je mnoge uputio na put spasenja, koji je doneo hrabru i neizmenljivu odluku da postrada mučenički za Hrista, i koji je pokazao svoju veliku revnost po Bogu. On se pokaza toliko čist od svake mrlje, da u njemu ne beše mesta ni za kakvo rđavo delo; lakomost beše daleko od njega; želje ugašene u njemu, te mu nisu mogle naškoditi. Uvidevši njegovu vrlinu, Mamon se udivi: zlato mu se nije smelo ni na oči pokazati, jer on beše prezreo bogatstvo. Gordost se smiri pred njim. Visokoumlje on izgazi kao prašinu; siromaštvo i krotost ovladaše njime. Pravda priniče na njega, i istina zablista u njemu; ljubav ga zagrli, i mir ga poljubi i obradova mu se. Sloga i jednodušnost vladaše u njegovom duhovnom toru. I beše on ispunjen svakovrsnim plodovima pravde, jer mnoge vrline življahu u njemu. I od njegovih duhovnih plodova svi s nasladom jeđahu dosita.
Prepodobni Vadim sa svojim učenicima provede okovan u tamnici četiri meseca. Svaki dan je bio žestoko bijen, ali sve to on trpljaše rado imajući nadu u istinsku veru u Boga. Beše u to vreme s njima u tamnici neki knez Nirsan iz grada Aria, takođe hrišćanin. Car ga je primoravao da se pokloni suncu, ali se on ne hte odreći svete vere u Gospoda Hrista, zbog čega bi okovan i u tamnicu bačen. No zatim ga spopade malodušnost, uplaši se od muka na koje je imao biti stavljen, i ne ostade do kraja u Hristovoj veri. Zavolevši ovaj kratkotrajni život i ništavne počasti od smrtnoga cara, on liši sebe božanskog života i večnih počasti. Ali se ne mogade naslađivati slastima ovoga sveta, već izbegavajući mučeništvo on zapade u muke, i ištući zemaljsku slavu - poluči beščešće, jer kratkotrajnog truležnog cara pretpostavi večnom Nebeskom Caru. I knez Nirsan izvesti cara Sapora da je gotov činiti sve što mu on naredi. Sapor se tome veoma obradova i naredi da ga odmah oslobode okova i iz tamnice dovedu u dvor. I reče Sapor prisutnim knezovima: Ako Nirsan svojom rukom poseče Vadima, onda ću ga pustiti iz tamnice i dati mu sve imanje manastira Vadimovog.
Ova careva poruka bi odmah dostavljena Nirsanu, i on obeća da potpuno ispuni carevu volju. Stoga odmah odvedoše svetog Vadima kod Nirsana. Nesrećni Nirsan uze mač, priđe mučeniku Hristovom, ali ga tolika drhtavica obuze da nije mogao potegnuti mač već stajaše nepokretan kao kamen. Pogledavši na njega, sluga Hristov mu reče: Dotle li dođe tvoja pokvarenost, Nirsane, da si se ne samo odrekao Boga svog nego počinješ i sluge njegove ubijati? Teško tebi, nesrećniče, šta ćeš raditi u onaj dan kada budeš predstao Strašnome sudu i davao odgovor večnome Bogu? Ja, nesrećniče, rado primam mučeništvo za Hrista, ali ne bih želeo da poginem od tvoje ruke već od ma kog drugog.
Nirsan se ne postide ni od ovih reči, ali ne mogaše ni naređenje izvršiti pošto sav drhtaše. Zatim napreže sve svoje sile i, kamena srca, udari mačem po vratu mučenika. Ali pošto mu ruke silio drhtahu , on je morao mnogo puta udariti dok jedva poseče svetitelja. Tako mučen, sveti Vadim predade svetu dušu svoju u ruke Božje. A prisutni neznabošci divljahu se trpljenju mučenikovom, jer je nepomično stajao kao kameni stub dok ga je Nirsan mno
Izvor: Crkveni Kalendar


