SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Sveta prepodobna Anastasija

Spomen 10. mart

U VREME cara Justinijana Velikog bejaše u Carigradu jedna pobožna i bogobojažljiva žena, po imenu Anastasija, kći visokorodnih i bogatih roditelja. Ona beše prva patricija i dama na dvoru cara Justinijana. Imajući strah Božji u srcu svom, ona revnosno držaše zapovesti Božje, živeći po njima besprekorno. A bila je izvanredne telesne lepote i izvrsnih duševnih osobina. I bila je toliko dobra i krotka, da su se duhovno koristili svi koji su poznavali njen život. A mnogi su se trudili da podražavaju njene vrline. I sam car uvažavaše je veoma. No sejač kukolja đavo, zavideći dobrima, i ne prestajući vojevati protiv roda ljudskog i izazivati neprijateljstva među ljudima, ne ostavi na miru ni ovu blaženu Anastasiju. Jer on vnuši carici Teodori zavist prema vrlinama ove blažene patricije; i ona stade neprijateljevati protiv nevine sluškinje Božje. Saznavši za to od jednog prijatelja, Anastasija, puna božanske mudrosti, dobro razmisli o tome, i reče sebi: Anastasijo, pošto ti se sada pruža opravdan i istinit razlog, spasavajući spasi dušu svoju, i tako ćeš caricu osloboditi od nerazumne zavisti, i samoj izvojevati nebesko carstvo.
Donevši takvu odluku, ona tajno najmi lađu. I ponevši sa sobom nešto zlata, a sve ostalo ostavivši, ona otputova u Aleksandriju da niko ne zna. Tamo, na jednom mestu udaljenom pet poprišta od grada, podiže mali manastir, i življaše u u njemu služeći Bogu i starajući se da samo Njemu ugodi. U rukama joj je svagda bio ručni rad, a u ustima neprekidno psalmopjenije i slavljenje Boga. I beše taj njen manastir potom velik i slavan, nazvan Patricija po blaženoj Anastasiji patriciji.
Posle nekoliko godina umre carica Teodora. I car, setivši se dobre Anastasije patricije, posla na sve strane ljude da je brižljivo traže i pronađu. Doznavši za to, ova ovčica Božja ostavi svoj manastir, i noću ode u Skit kod ave Danila, i ispriča blaženom starcu sve o sebi. Prepodobni je obuče u mušku monašku rizu, dade joj ime Anastasije evnuh, i odvede je u jednu pećinu koja beše daleko od Skita. I zatvori je tamo, davši joj pravilo i ustav života. I naredi joj da nikada ne izlazi iz pećine, niti ikoga pušta k sebi u pećinu. I odredi jednog od bratije da joj jednom u nedelji donosi pomalo hleba i krčag vode, ostavlja ih pred pećinom na određeno mesto, i pošto dobije od zatvorenika molitveni blagoslov, odmah odlazi. I ova uistini dijamantska i hrabra duša bezizlazno provede dvadeset i osam godina u pećini, držeći se nepokolebljivo pravila što joj starac dade. I za sve to vreme nju niko ne vide, jer joj.niko i ne dolažaše, niti ko znađaše za nju osim brata koji joj donošaše hleb i vodu. Pa ni on nije znao da je ona žena, nego je smatrao da je muškarac evnuh. I koji um može shvatiti, koji jezik iskazati podvige kojima se ova blažena podvizavaše u toku dvadeset i osam godina? koja ruka može opisati ono što ona svaki dan prinošaše kao žrtvu Bogu: suze, uzdisaje, ridanje, bdenje, psalmopjenije, molitve, čitanje, stajanje, klečanje, postove, oskuđevanje u najpotrebnijem? A pre svega, ko može opisati napade i vojevanja demona protiv nje, pa sablažnjiva potsećanja na svetovne slasti i telesne udobnosti, i druge slične stvari? I kako sve to odbacivaše prepodobna, i pobeđivaše napadača? Usto dvadeset i osam punih godina ne izađe iz pećine žena, koja je ranije živela u carskim palatama mnogo godina, kao velikašica i prva patricija, i stalno se kretala u društvu visokih dostojanstvenika i žena! To je ono što poražava svaki um, zaprepašćuje misao: kako sve to ona prezre, i iskoreni u duši svojoj sećanje na to, i kako steče toliko smirenje, i naviče na toliko pošćenje i uzdržanje i sebeiznuravanje.
Tako se podvizivajući, blažena Anastasija postade sasud, i obitalište Svetoga Duha; i ugodivši Bogu potpuno, ona se približi blaženoj končini svojoj. I providevši svoj odlazak k Bogu, ona na jednoj ćeramidi napisa starcu Danilu ovo: Česni oče povedi sa sobom brata koji mi je donosio hleb i vodu, a ponesi i potreban pribor za sahranu, i brzo dođi da sahraniš čedo tvoje, Anastasija evnuha. - Napis

Izvor: Crkveni Kalendar