SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Sveta repodobna Isidora Jurodiva

Spomen 10. maj

U Taveniskom ženskom manastiru, u Tivaidi, bejaše među ostalim sestrama i jedna devica, po imenu Isidora. Ona Boga radi beše uzela na sebe podvig jurodstva i ponašaše se kao luda. Zato je sve sestre toliko prezirahu, da ni jedna od njih nije htela ni da jede sa njom. Sve su je ponižavale, vređale i grdile, no ona je sve to ćutke i s blagodarnošću podnosila. Isidora je stalno radila u kujni, a trudila se i u ostalim poslušanjima manastirskim, služeći svima sestrama, i bez gnušanja vršeći i najprljavije poslove u manastiru. Ona je čistila manastir od đubreta i svake nečistote, i bila manastiru kao sunđer koji otire svaku nečistotu i prljavštinu. Tako se ona neprestano trudila, od jutra do mraka, ne odmarajući se ni časa već izmožđujući telo svoje u raznovrsnim poslovima.
Ponekad se Isidora pravljaše luda, da bi mudro sakrila pred sestrama svoje vrline. Na taj način na njoj se ispunjavaše reč svetog apostola: Ako ko među vama misli da je mudar na ovome svetu, neka bude lud da bi bio mudar (1 Kor. 3, 18).
U tom manastiru bejaše četrdeset sestara. Sve one, po monaškim pravilima, nošahu na glavi crna pokrivala, a Isidora pokrivaše glavu svoju prostom krpom. Nju niko nikada ne vide da jede koru hleba ili da sedi za trpezom i jede kuvanu hranu; samo je otpatke i mrvice skupljala sa stola i time se hranila. Umesto kuvanog jela Isidora je jela pomije koje je dobijala perući grnce i kotlove. Prepodobna Isidora nikada nikoga ne uvredi, niti se ikada razgnevi ili uvredi, niti uzropta zbog nečega, no uvek ćutaše. Ona nikome ne odgovaraše ni kratko ni nadugačko, mada su je druge sestre često tukle, i uvek nenavidele i grdile.
Pošto blažena Isidora provede mnogo godina u takvim surovim podvizima, bi o njoj otkrivenje od Boga prepodobnom ocu Pitirimu, čoveku svetom i veoma vrlinskom koji življaše u Porfiritskoj pustinji. Ovom svetom otšelniku pretstade anđeo Gospodnji i reče: Zašto se ponosiš svojim podvizima kao blagočestiv, živeći u takvom mestu? Hoćeš li da vidiš ženu blagočestiviju od tebe? Otidi u ženski Taveniski manastir, i tamo ćeš naći jednu sestru koja nosi krunu na glavi. Ona je bolja od tebe, jer iako se neprestano nosi sa tolikom gomilom, i služi svima na razne načine, i mada je svi preziru, ona ipak nikada ne otstupa srcem od Boga. A ti, sedeći ovde i nikada ne živevši u svetu, bludiš mislima po gradovima.
Ustavši sa svoga mesta, veliki Pitirim otide u Tavenski manastir i zamoli tamošnje učitelje da ga odvedu do ženskog manastira. Prešavši reku, oni se usudiše da ga odvedu tamo, pošto on beše slavan među Ocima, i ostareo u podvižništvu. I pošto se pomoliše, Veliki izjavi želju da lično vidi sve devstvenice. A kada se sve sabraše, međ njima se ne pojavi Isidora. Najzad im sveti Pitirim reče: Dovedite mi sve. - A kada mu one rekoše: Sve smo ovde, - on im reče: Ovde nema jedne koju mi Anđeo pokaza. Tada mu one rekoše: Imamo jednu ludu; ona je u kujni. - Jer tamo tako nazivaju umno poremećene. Reče im Veliki: Dovedite mi i nju, da je vidim.
I one otidoše da je pozovu. Ali Isidora ne posluša, osetivši o čemu se radi; možda joj bi i otkriveno. One je onda stadoše vući silom, govoreći joj: Sveti Pitirim želi da te vidi. - Jer ime njegovo beše slavno. A kada je privedoše, i Veliki ugleda njeno lice i krpu, povezanu oko njene glave, pade pred noge njene, i reče joj: Blagoslovi me, majko (¬jj¬). Ona takođe pade pred noge njegove, i reče: Blagoslovi ti mene, gospodine moj! - Videvši to, sve se zapanjiše, i stadoše vikati: Ava, ne dopuštaj da te vređa, jer je ona luda. Reče im sveti Pitirim: Vi ste lude; a ona je bolja i od vas i od mene, i ona je majka (¬jj¬V) naša; i ja se molim, da se nađem ravan njoj na dan Suda.
Kada to čuše, sve sestre padoše pred noge njegove, plačući i ispovedajući se kako su na razne načine vređale svetiteljku. Ja sam joj se uvek potsmevala, govoraše jedna; a ja sam njen ništavni izgled ismevala, izjavljivaše druga. Ja sam je vređala dok je ona ćutala, zboraše jedna; a ja sam često pomije na nju prosipala, dodavaše druga. Ja sam je tukla, govoraše je

Izvor: Crkveni Kalendar