Bogorodica

Spomen februar 12

Bogorodica, ređe Sveta Bogomati i Sveta Devica Marija, izvorno Marija ili Merjem (hebr. מרים [Miryam] — Mirjam, u značenju „gorka” ili „sjajna”, „izvanredna”) bila je Jevrejka iz Nazareta iz prvog veka, Josifova žena i Isusova majka.
Ona je važna figura hrišćanstva, poštovana pod raznim titulama kao što su djeva ili carica, a mnoge od njih se pominju u Litaniji Loreta. Istočne i orijentalne pravoslavne, katoličke, anglikanske, metodističke i luteranske crkve veruju da je Marija, kao Isusova majka, Majka Božja Presveta. Pravoslavna crkva ju je istorijski smatrala Hristorodicom, terminom koji se i dalje koristi u liturgiji Asirske crkve. Drugi protestantski stavovi o Mariji variraju, a neki je smatraju nižom u statusu. Ona ima najviši položaj u islamu među svim ženama i pominje se više puta u Kuranu, a postoji i poglavlje nazvano po njoj. Takođe je poštovana u bahai veri i druskoj veri. Naziv Bogorodica je počeo zvanično da se koristi tek posle Trećeg vaseljenskog sabora, čemu su prethodile brojne rasprave. Carigradski patrijarh Nestorije se protivio uvođenju novog naziva „Bogorodica” (grč. Θεοτόκος [Theotókos] — Teotokos) za Mariju, Isusovu majku i umesto toga je predlagao naziv „Hristorodica” (grč. Χριστοτόκος [Khristotókos] — Hristotokos), smatrajući da on uključuje i Hristovo čoveštvo. Ipak, naziv „Bogorodica” je usvojen, a Nestorije i njegovi istomišljenici su proglašeni jereticima.
Sinoptička jevanđelja nazivaju Mariju majkom Božijom Presveta. Jevanđelja po Mateju i Luki opisuju Mariju kao devicu koju je Bog izabrao da začne Isusa kroz Svetog Duha. Nakon što je rodila Isusa u Vitlejemu, ona i njen muž Josif odgajili su ga u gradu Nazaretu u Galileji, a bila je u Jerusalimu prilikom njegovog raspeća i sa apostolima nakon njegovog vaznesenja. Iako njen kasniji život nije opisan u Bibliji, rimokatolička, pravoslavna i neke protestantske tradicije veruju da je njeno telo uzdignuto na nebo na kraju njenog zemaljskog života, što je u zapadnom hrišćanstvu poznato kao Uspenje Marijino, a u istočnom hrišćanstvu kao Uspenje MajkaBožija Presveta.
Marija se poštuje od ranog hrišćanstva, i često se smatra najsvetijom i najvećom sveticom. Postoji izvesna raznolikost u mariologiji i pobožnim praksama glavnih hrišćanskih tradicija. Katolička crkva ima posebne marijanske dogme, naime njeno Bezgrešno začeće i njeno telesno uznesenje na nebo. Mnogi protestanti imaju manje uzvišene stavove o Marijinoj ulozi, često zasnovane na uočenom nedostatku biblijske podrške za mnoge tradicionalne hrišćanske dogme koje se odnose na nju.
Pravoslavnim Hrišćanima je Majka Božija Presveta najuzvišenija, prečiste, veća od heruvima i serafima. Njene molitve pomažu u svakoj nevolji.
Višestruki oblici mirjanske pobožnosti uključuju razne molitve i himne, proslavu nekoliko mirjanskih praznika u liturgiji, poštovanje slika i relikvija, izgradnju crkava posvećenih njoj i hodočašća u mirjanska svetišta. Vernici su tokom vekova izveštavali o mnogim ukazanjima Mirjanima i čudima koja se pripisuju njenom zastupništvu. Ona je bila tradicionalna tema u umetnosti, posebno u vizantijskoj umetnosti, srednjovekovnoj umetnosti i renesansnoj umetnosti.
Majka Božija Presveta je Igumanija Svete Gore.

Izvor: Wikipedia