SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Analitika je isključena.

Sveti prepodobni Patapije

Venerable

Spomen 8. decembar

U EGIPTU, na reci Nilu, bejaše grad, zvani Tiva. U tome gradu rodi se blaženi Patapije. Roditelji njegovi behu hrišćani i vaspitavahu svoga sina u pobožnosti i strahu Božjem. A kad postade punoletan, Patapije prezre sujetu ovoga sveta, ostavi kuću svoju, roditelje i prijatelje, i postade monah. Udaljivši se u pustinju Egipatsku, on življaše Bogu, podvizavajući se u postu, molitvama i raznovrsnim pustinjačkim trudovima. A kada se saznade za njega i mnogi stadoše dolaziti k njemu i slaviti ga zbog vrlinskog života, njega obuze tuga i muka što mu se narušava usamljeničko molitveno tihovanje i što ga ljudska usta hvale. Zato on napusti Egipat i otputova u Carigrad. Jer mišljaše ovaj čudni svetitelj, da će se možda lakše skriti od ljudi među ljudima u gradu negoli u pustinji. U Carigradu on načini sebi kolibu uz gradski bedem, blizu crkve Vlaherne, zatvori se u njoj i prebivaše u molitvenom tihovanju kao u pustinji, neznan ni od koga osim Boga Jedinoga, sa kojim razgovaraše neprestanom molitvom. Ali kao što se ne može sakriti grad kad na gori stoji (sr. Mt. 5, 14), tako i vrlinski čovek kad dostigne savršenu svetost. Jer sam Bog proslavlja one koji Njega proslavljaju, i obelodanjuje radi koristi drugima one koji su se ispunili blagodati Njegove. Tako i ovaj bogougodnik, savršen u svetosti i prebogat blagodaću čudotvorstva, obelodanjivan i proslavljan Bogom, bi ubrzo pronađen kao blago sakriveno u polju (sr. Mt. 13, 44). Jer jedan hrišćanski mladić, slep od rođenja, rukovođen samim Bogom, dođe kolibi prepodobnog oca Patapija, i moli blaženoga da se pomoli za njega Bogu: da mu podari progledanje, da bi video tvorevinu Božju, i putem posmatranja tvorevine sticao savršenije poznanje o samom Tvorcu, i proslavljao Ga savršenije. Videvši veru njegovu, prepodobni se sažali na njega i reče: U ime Isusa Hrista, koji daje slepima svetlost a mrtvima život, progledaj! - I tog časa se otvoriše oči sleporođenome i on stade videti jasno; i uznese Bogu hvalu i blagodarnost.
Ovaj isceljeni mladić beše poznat mnogima. Stoga, videvši da je progledao, svi se čuđahu, i pitahu ga kako je progledao. A on ne zataji ime čudotvorca i dobrotvora svoga, preko koga dobi on isceljenje od Boga. Glas o ovome čudu i slava prepodobnoga pronese se po narodu, i od toga vremena mnogi stadoše dolaziti k prepodobnom Patapiju moleći ga za njegove molitve.
Jedan ugledan Vizantinac bolovaše od vodene bolesti, i telo mu beše strahovito oteklo. Silne novce on potroši na lekare, ištući od njih isceljenja, i ne dobijajući ga. Čuvši za svetog Patapija on naredi te ga odnesoše k njemu; i sa suzama moli on svetitelja da njegovu telesnu boljku isceli celebnom blagodaću koju je dobio od Boga. Besplatni lekar najpre se usrdno pomoli za njega Bogu, zatim ga oseni krsnim znakom i pomaza svetim jelejem, i odmah sva voda isteče iz njegova tela prirodnim kanalima, i sva se iznutrica njegova očisti, i on potpuno ozdravi telom.
Jednog mladića ljuto mučaše zli duh, koji ga gonjaše po gorama i pustinjama, čas bacajući ga u oganj i vodu da ga pogubi, čas strovaljujući ga sa visokih i strmih gora u provaliju da mu razbije i razmrska sve telo njegovo. I on bi već bio pogubio mladića, da nije sila Božija, koja obesiljuje zlu silu vražiju, čuvala stvorenje Svoje od konačne pogibli. Jednom zloduh strahovitom brzinom goneći ovoga mladića na obalu morsku da ga baci u more, srete na putu prepodobnog Patapija koji, po Božjem naređenju, radi toga beše i izašao iz svoje kolibe da stvorenje, sazdano po liku Božjem, oslobodi iz ropstva đavoljeg. A đavo, ugledavši blaženoga još izdaleka, pojuri k njemu prevrćući očima, bacajući penu, škrgućući zubima i preteći mu ubistvom. No kad se približi k svetitelju, on zavapi: "O, nevolje! o, jada! šta je ovo? I ovde opet Patapije! O, šta da radim! kuda da se denem? gde da odsada živim posle tolikih trudova mojih? Taman nađoh sebi obitalište, i evo sad me silom izgone iz njega. Vaistinu si strašan, Nazarećanine, i vlast je tvoja svuda i nad svima! O, kuda sada da krenem? Krenem li u pustinju, ili u grad, ili ma na koju stranu, ti si v

Izvor: Crkveni Kalendar