SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Pionije Smirnski

Hieromartyr

Spomen 11. mart

APOSTOL naređuje da slavimo uspomenu svetih: Sećajte se učitelja koji vam kazivaše reč Božju (Jevr. 13, 7). A to treba činiti zato, da bismo, sećajući se njihove vere, života i vrlinske končine, pobuđivali sebe na ugledanje na njih. Sa tog razloga treba slaviti i uspomenu svetog mučenika Pionija. Jer on, dok beše u svetu, mnoge obrati od demonske zablude k Bogu. On beše apostolski muž. I kada, ovenčan mučeništvom, pređe k Gospodu, on nam ostavi primer svojih vrlina, te ga i sada slavimo kao učitelja. A početak njegovog mučeničkog podviga bi na ovaj način:
Dvadeset trećeg februara u gradu Smirni proslavljaše se praznik svetog sveštenomučenika Polikarpa, episkopa smirnskog. Tom prilikom nečestivi neznabošci uhvatiše prezvitera Pionija, revniteljku pobožnosti Savinu, Asklipiada, Makedonija, i prezvitera saborne crkve Lina. Jer tada beše u jeku Dekijevo gonjenje na hrišćane. Pionije beše pre toga dana saznao da će oni biti uhapšeni na praznik svetog Polikarpa. Stoga posteći se sa Savinom i Asklipiadom, on uze troje verige, metnu jedne na sebe, druge na Savinu, treće na Asklipiada, i seđahu doma čekajući da dođu po njih i da ih uhapse. A na sam praznik svetog Polikarpa, pošto se posle molitve prihvatiše malo hleba i vode, dođe s vojnicima reditelj idolskih žrtava Polemon, koji je tražio i vukao hrišćane na pogano žrtvoprinošenje. I on upita Pionija: Znate li za zapovest carsku kojom vam se naređuje da žrtvu prinesete bogovima? Pionije odgovori: Znamo za zapovest Boga našeg kojom nam se naređuje da se jedino Njemu klanjamo. Polemon onda reče: Hajdete na sabor, i tamo ćete se, iako vam se neće, pokoriti. Savina i Asklipiad odgovoriše: Mi se Bogu živome pokoravamo.
I odvede ih Polemon, ali ne silom. A narod, videvši ih gde dobrovoljno nose svoje okove, tiskahu se za njima kao za nekim novim čudom. I kada sveti stigoše na sabor ka gradonačelnicima, ogromna masa neznabožaca, a naročito Jevreja, kojih beše vrlo mnogo u Smirni, sleže se na prizor. Pošto svete izvedoše na sredinu, Polemon im reče: Pionije, pokorite se carskoj naredbi, kao što i ostali učiniše, i prinesite bogovima žrtve, da ne biste bili ljuto mučeni. A Pionije, pruživši ruku k narodu, stade svetla lica govoriti narodu: Ljudi smirnjani, koji se hvalite lepotom grada i time što je ovde živeo Homer, i vi Jevreji, čujte me malo! Čujem gde se smejete i radujete što su neki od nas prišli k vama. No smatrate li da je dostojan smeha i zabave greh njihov, jer prinose bogovima žrtve ne dobrovoljno nego pod moranjem? Ali trebalo bi da vi jelini poslušate učitelja svog Homera koji kaže da nije dobro radovati se ljudskoj nesreći. Vama pak, Jevreji, Mojsije zapoveda: Kad vidiš magarca neprijatelja tvog gde je pao pod teretom, nemoj prođi mimo, nego ga podigni s njim (5 Mojs. 22, 4). Tako isto treba da poslušate i Solomona koji kaže: Kad padne neprijatelj tvoj, ne raduj se, i ne gordi se što se on sapleo (Prič. Sol. 24, 17). A ja, slušajući učitelja mog, gotov sam pre da umrem nego da reči Njegove pogazim; i svom snagom se trudim da ne odstupim od zapovesti Njegovih, na koje sam odavna navikao, a i druge njima naučio. Zašto nas ismevate, o Jevreji! Ako smo vam, kao što kažete, neprijatelji, ipak smo ljudi. Pa još tvrdite da vas vređamo kada istinu govorimo. No recite, koga uvredismo? koga gonismo? koga primorasmo da se pokloni idolima? Držite li da su gresi vaši ravni gresima onih koji sada iz straha od ljudi narušavaju zapovest Božju? No ko je vas primoravao da služite Velfegoru, ili da jedete žrtve mrtvih, ili da se sastajete sa kćerima inoplemenika, ili da sinove i kćeri svoje prinosite demonima na žrtvu, ili da ropćete na Boga, ili da grdite Mojsija, ili da pomišljate u srcu o ponovnom povratku u Misir? A ostalo što ste počinili, prećutaću. I još tvrdite kako vas niko ne može prevariti. Zar ne čitate svoje knjige: Izlaska, i Sudija, i Carstava, i ostale, u kojima ste izobličeni? A vi nam ukazujete na nekolicinu od nas, koji su dobrovoljno a ne pod moranjem, prišli idolima, i radi te nekolicine vi izobličavate i osuđujete

Izvor: Crkveni Kalendar