SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Analitika je isključena.

Polikarp

Hieromartyr

Spomen 23. februar

Smirna je grad u pokrajini zvanoj Jonija, u Maloj Aziji. U tom gradu episkopovaše sveti Vukola. U dane apostolske beše tamo jedna pobožna i bogobojažljiva udovica, po imenu Kalista. Njoj u snu bi javljeno i naređeno od anđela, da uzme kod sebe malo siroče, ovog svetog Polikarpa. I ona ga uze, i vaspita ga u pobožnosti, i beše joj umesto sina, jer beše bezdetna. A kad Polikarp poraste i postade punoletan, ona mu poveri celu svoju kuću. Jednom ona otputova daleko od kuće radi svojih imanja, i zadrža se dosta dana. Za to vreme blaženi junoša Polikarp, čineći milostinju ništima i ubogima, sirotima i udovicama, i razdajući prosjacima hleba, vina, jeleja i ostale namirnice, on isprazni sva skladišta svoje gospođe hraniteljke. A to učini, jer beše veoma milostiv. A kada se gospođa Kalista vraćaše doma, neko od domaćih njenih izađe joj u susret, i izvesti je da njen dom oskudeva u namirnicama, i optuži Polikarpa da je sve nemilice razdao. Ona se na to veoma ožalosti. I čim uđe u kuću ona ode u skladišta, i nađe da su prepuna svakovrsnih namirnica. Jer se blaženi Polikrap pred njen dolazak pomoli Bogu, govoreći: Gospode Bože, oče vozljubljenog Sina Tvog, Ti si za vreme proroka Tvog Ilije napunio sasude Sareptske udovice, usliši me u čas ovaj i učini da se u ime Hristovo sva skladišta napune. - I odmah usliši Bog molitvu njegovu, i napuni dom njegove hraniteljke svakim blagoslovom. A Kalista, videvši da svega ima u izobilju, i više nego ranije, razljuti se na onog što optuži Polikrapa da je sve razdao, jer je smatrala da joj se on ili ruga, ili da je iz mržnje oklevetao Polikrapa. I htede da izbije tog klevetnika. Ali sveti junoša Polikarp ustade u odbranu njegovu, i reče hraniteljki svojoj: Molim te, gospođo, nemoj drugoga biti zbog mene, nego naredi da mene izbiju mesto njega, jer on zbog vernosti svoje zaslužuje ne batine već pohvalu. On ti je istinu kazao, da namirnica nema i da su skladišta prazna. Jer ja, videvši gladnu braću našu, nište i uboge, razdadoh im sve, i ispraznih sva skladišta. A oni umoliše Boga, i On posla anđela Svog, te uzvrati tebi tvoje, da bi i ti po običaju svom činila milostinju ništima.
Čuvši i videvši to, žena se veoma udivi, i još većma prionu dobrim delima u blagoj veri, čineći milostinju obilno. A svetog Polikarpa veoma ljubljaše kao sina, diveći se vrlini njegovoj. Pošto tako ugodi Bogu, ona se upokoji, odredivši prethodno svoga posinka, svetog Palikarpa, za naslednika celokupnog imanja njenog. A on ga razdade nevoljnima, i bavljaše se čitanjem božanstvenih knjiga, bogorazmišljanjem i molitvom. I življaše u velikom uzdržanju i besprekornoj devstvenosti, radeći Gospodu dan i noć, i služeći bolnima i iznemoglima i prestarelima. Zbog toga ga silno zavole episkop toga grada sveti Vukola, i proizvede ga najpre za klirika, potom za đakona. I kao što o tome piše sveti Pionije, još kao đakona odredi ga za propovednika reči Božje, pošto je bio blagorazuman i slatkorečiv. I naredi mu da uči narod u crkvi i na svakom mestu.
No Polikarp beše mio ne samo svetom Vukoli, nego i samim božanstvenim apostolima: svetom Pavlu, Jovanu Bogoslovu i drugim svetim apostolima, koje je i pratio na putovanjima, i bio njihov učenik, i zajedničar njihovih trudova, i podržavalac njihovog života. Od njih on bi ponovo poslat u Smirnu svetom Vukoli, i od ovoga rukopoložen za prezvitera. Sveti Polikarp napisa mnoge pouke i poslanice, korisne i potrebne Hristovoj Crkvi, od kojih mnoge propadoše za vreme gonjenja.
Svetom pak Vukoli episkopu bi otkriveno, da će posle njega na presto Smirnske crkve doći prezviter Polikarp. I kada beše na samrtnom času, sveti Vukola uze desnu ruku Polikarpovu, stavi je sebi na grudi, i uruči mu stado razumnih ovaca. I rekavši: Slava Tebi, Gospode! on usnu s mirom.
A kada se mnogi apostolski episkopi sabraše radi sahrane svetog Vukole, i radi pocvećenja Polikarpova, imađahu mnogi neobična viđenja na javi. Jer kad nastade Polikarpovo posvećenje, božanska svetlost obasja sve u crkvi, i neki koji behu dostojni videše belu golubicu koja, sijajući kao munja, leć

Izvor: Crkveni Kalendar