SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Analitika je isključena.

Sveta Ipomonija - Jelena Dragaš Paleologina

Spomen 23. mart

Jelena Dragaš Paleologina, poslednja vizantijska carica, u monaštvu Ipomonija, bila je praunuka svetog kralja Stefana Dečanskog. Njen otac Konstantin Dragaš rođen je u braku sevastokratora Dejana i Teodore, ćerke Stefana Dečanskog. Jelena je postala gospodarka Romeja udajom za Manojla II Paleologa, kao jedna od retkih carica slovenskog porekla i jedina srpskog. Njen suprug, najplemenitiji avtokrator Manojlo II Paleolog, hristoljubivi Car i filosof, bio je nadaleko poznat po svojoj učenosti i obrazovanju.
Jelena, direktna potomkinja srpskih vladara Stefana Nemanje, Stefana Prvovenčanog, kraljeva Uroša, Milutina i Stefana Dečanskog, prema sačuvanim svedočanstvima savremenika, bila je ukrašena svakom vrlinom, a ponajviše blagošću i smirenjem. Među žiteljima Konstantinopolja Carica je uživala izuzetno i nepodeljeno poštovanje: hroničar tri generacije dinastije Paleologa i svedok poslednjih decenija Vizantije Georgije Sfrances naziva je „svetom gospođom“, a jedan od otaca renesanse, filosof Georgije Gemist Pliton za nju veli da je „dobrotom ograđena duša“. Nabrajajući vrline koje je Jelena posedovala, one koje se inače najređe javljaju – ljubav, radost, mir, dugotrpljenje, blagost, dobrotu, veru, krotost i uzdržanje – budući patrijarh Georgije Sholarije za nju veli da ih je imala „gotovo jedina među ljudima“ i naziva je „najsvetijom među caricama“.
Godine 1425. upokojio se Manojlo II Paleolog pošto je na dva dana pred smrt zamonašen sa imenom Matej. Sahranjen je u porodičnoj grobnici Paleologa, u prekrasnom, sveštenom, carskom manastiru Pantokrator (koji je i sam, u više navrata, bogato darivao).
Za Manojlovog života Jelena je, može se reći, uglavnom bila u senci svog carskog supruga. No, još za vreme njegove bolesti, a naročito nakon smrti, caričino prisustvo u javnosti i uticaj na rešavanje važnih državnih pitanja značajno su porasli. Tokom dvadeset pet godina koliko je poživela kao udovica i izvan granica Carstva bilo je poznato kako velik ugled ona uživa u Konstantinopolju i kolika je njena moć na dvoru.
Jelena je nakon smrti svog muža napustila palatu i svetovni (civilni) život, zamonašila se i 25 godina provela je u manastiru kao monahinja po imenu Ipomonija -Trpljenje. Svakome ko ju je poznavao odmah je bilo jasno odakle ono: reč „ipomoni“ na grčkom označava postojanost i trpljenje, a kod carice Jelene, koja je bez sumnje bila puna vrlina, oduvek se posebno isticala upravo vrlina trpljenja.Umrla je nekoliko godina pre nego što je pao Konstantinopolj – Carigrad i Crkva slavi kao svetu i proslavlja 29. maja. Sveti Ipomonija – Trpljenje je izabrala samoću, ali je tokom dvadeset pet godina koliko je poživela kao udovica i izvan granica Carstva, inspirisala, hrabrila, mirila i bodrila duh u svojoj deci.
„Zilotno okrenuta pravoslavlju, Jelena je, u celini posmatrano, bila protivnik unionističke politike svog sina Jovana VIII. Posle njegove smrti čak mu je bila zabranila pominjanje u crkvenim službama, te se kroz prizmu takvog njenog iskrenog uverenja prelamaju i mnogobrojna dobrotvorna dela i usluge koje je tokom života činila“ (I. Đurić, Sumrak Vizantije, str. 80-81).
Sveta mati Ipomonija – (Trpljenje) ne samo da je pomagala, duhovno svoju porodicu. Svakome, ko je bio u njenoj blizini mogao je ubrati duhovne plodove. Posedujemo kazivanje iz tog vremena Genadija Sholariusa [1] koje je napisano posle pada Konstantinopolja: Kada je poseti mudar, ostao bi zapanjen njenom mudrošću. Kada bi je sreo neki podvižnik, odlazio bi posle susreta, veoma postiđen vrlinom, njenog siromaštva. Kada bi u susretu sa njom, bio koji mudrac, odlazio bi obogaćen uviđavnošću. Kada bi bila u razgovoru sa nekim ko je od zakona, taj bi zatim odlazio i bio ispunjen suštim rasuđivanjem. Jedan sudija, posle razgovora sa njom je izjavio, da će se u buduće, uvek posavetovati sa njom, pre nego pristupi primeni praktičnih normi.
I nastavlja dalje Sholarios: Kada bi je posetio neko hrabar, osećao bi se poraženim, bivao bi iznenađen strpljenjem, mudrošću i snagom njenog karaktera. Kada bi joj došao filantrop, sticao bi snažniji o

Izvor: Crkveni Kalendar