Sveti Spiridon
Hierarch
Spomen 12. decembar
POSTOJBINA ovog čudesnog Spiridona beše ostrvo Kipar. Sin prostih roditelja, zemljoradnika, on i sam beše prost, smiren i vrlinski. Od detinjstva on beše pastir ovcama. Oženi se u mladosti, i imađaše dece. Vođaše on čist i bogougodan život, podražavajući Davida u krotosti, Jakova u prostosrdačnosti, Avraama u gostoljublju. Posle ne mnogo godina njemu umre žena, i on stade još slobodnije i usrdnije služiti Bogu dobrim delima, svu svoju imovinu trošeći na zbrinjavanje stranaca i ishranu ništih. Živeći na takav način u svetu, on toliko ugodi Bogu, da se udostoji od Njega dara čudotvorstva: on isceljivaše neizlečive bolesti i rečju izgonjaše đavole iz ljudi. Zbog toga on bi postavljen za episkopa grada Trimitunta u vreme cara Konstantina Velikog i sina mu Konstancija. I na episkopskom prestolu on produži činiti velika i divna čudesa.
Jednom na ostrvu Kipru bi bezdaždije i velika suša, iza koje nastade glad, iza gladi pomor, i mnoštvo ljudi umiraše od gladi. Nebo se zatvori, i beše potreban drugi Ilija, ili sličan njemu, da molitvom svojom otvori iebo. I takav se pokaza sveti Spiridon: jer on, videći nevolju koja snađe ljude i roditeljski žaleći one koji umirahu od gladi, usrdno se pomoli Bogu, i nebo se odmah pokri oblacima sa svih strana, n udari veliki dažd na zemlju, i ne prestade obilno padati nekoliko dana, dok se svetitelj ponovo ne pomoli Bogu, i razvedri se. Zemlja se bogato nadoji, i dade izobilan rod: njive rodiše obilato, bašte i gradine se prelivahu od plodova; i posle te gladi bi izobilje veliko, molitvama ugodnika Božjeg Spiridona.
Međutim, nakon nekoliko godina zbog grehova ljudskih, po dopuštenju Božjem, opet nastade glad u toj zemlji. I bogati žitoprodavci radovahu se skupoći, jer imađahu žito skupljando u toku nekoliko godina; i otvorivši žitnice svoje počeše ga prodavati po visokoj ceni. Beše tada u gradu Trimituntu jedan žitoprodavac, nenasito srebroljubiv i neutoljivo slastoljubiv. On u mnogim mestima zakupi mnoštvo žita, prenese ga lađama u Trimitunt, ali ga ne hte prodavati po tadašnjoj ceni pijačnoj, nego ga smesti u žitnice sa namerom da sačeka još strašniji pritisak gladi, i onda skuplje proda žito, i tako što više zaradi. Kada glad postade gotovo sveopšta i s dana na dai sve jače moraše ljude, ovaj žitoprodavac stade prodavati žito po veoma visokoj ceni. Utom k njemu dođe jedan siromašak, proseći i moleći ga i sa suzama klanjajući mu se: da se smiluje na njega i podari mu malo žita, da on sa ženom i decom ne bi umro od gladi. No nemilosrdni i zlatoporobljeni bogataš ne hte da se smiluje na siromaška, nego mu reče: Idi, donesi novac, i dobićeš onoliko koliko budeš platio.
Siromašak, teturajući se od gladi, ode k svetom Spiridonu, i kroz plač mu ispriča svoju muku i bogataševo nemilosrđe. Svetitelj mu reče: Ne plači! nego idi doma, jer Duh Sveti kaže mi, da će sutra tvoj dom biti pun žita, a bogataš će te moliti i daće ti žito zabadava.
Siromašak uzdahnu i ode doma. A u prvi sumrak, po naređenju Božjem, udari srahovita kiša, i silovita voda poruši mnoge žitnice nemilosrdnog srebroljupca i razpese svo žito. Nemilostivi pak žitoprodavac sa svojim ukućanima trčaše io celome gradu, pozivajući i moleći sve da mu priteknu u pomoć, da ne bi od bogataša postao prosjak. A siromašni ljudi, videvši žito razneseno vodom po putevima, stadoše ga skupljati, i napuniše žitom kuće svoje. Takoće obilno nakupi sebi žita i onaj siromašak, koji juče moljaše bogataša da mu udeli malo žita. Videći na sebi očiglednu kaznu Božju, bogataš ugledavši ovoga.siromaška poče ga moliti da nakupi sebi žita besplatno koliko hoće. - Tako Bog kazni bogataša za nemilosrđe, i, po proročanstvu svetiteljevom, izbavi siromaška od bede i gladi.
Jedan poznati svetitelju zemljodelac dođe k tom istom nemilosrdnom bogatašu u vreme te gladi, moleći ga da mu da u zajam žito i obećavajući da će mu ga u vreme žetve vratiti sa velikom kamatom. Bogataš, pored žitnica oborenih poplavom, imaćaše još i druge žitnice pune žita. Ali on, prvim svojim gubitkom ne urazumivši sebe i ne izlečivši sebe od tvrdičlu
Tropar
Právilo vѣ́rы i҆ ѡ҆́brazъ krótosti, vozderžánїѧ ѹ҆čítelѧ ꙗ҆ví tѧ stádꙋ tvoemꙋ̀, ꙗ҆́že veщéй i҆́stina: segѡ̀ rádi stѧžálъ є҆sì smirénїemъ vыsѡ́kaѧ, niщetóю bogȃtaѧ, ѻ҆́tče spѷrїdѡ́ne, molì hrⷭ҇tà bg҃a sp҃stísѧ dꙋšámъ nášыmъ.
Kondak
Lюbóvїю hrⷭ҇tóvoю ѹ҆zvívsѧ, sщ҃énnѣйšїй, ѹ҆́mъ vperívъ zaréю dh҃a, dѣ́telьnыmъ vidѣ́nїemъ tvoímъ dѣѧ́nїe ѡ҆brѣ́lъ є҆sì, bg҃oprїѧ́tne, žértvennikъ bž҃éstvennый bы́vъ, prosѧ̀ vsѣ̑mъ bž҃éstvennagѡ sїѧ́nїѧ.
Izvor: Crkveni Kalendar


