SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Sveti Aleksandar, Jovan i Pavle patrijarsi carigradski

Spomen 30. avgust

Sveti Aleksandar bejaše horoepiskop pri svetom Mitrofanu, prvom patrijarhu carigradskom, ukrašen svima vrlinama. Kada se u Nikeji sabra Prvi Vaseljenski Sabor svetih otaca, patrijarh Mitrofan, pošto zbog prestarelosti i bolesti ne mogaše sam ići, posla ovog pobornika blagočešća Aleksandra. Kao zamenik i predstavnik patrijarha u Saboru, Aleksandar se sa velikom revnošću boraše za pravoslavnu veru protiv zločestivog Arija. Kada se zasedanje Sabora završi, i Aleksandar beše na povratnom putu iz Nikeje u Carigrad, blaženom Mitrofanu javi se anđeo Gospodnji, javljajući mu da mu je kraj blizu i naređujući mu da za patrijarha posle sebe odredi Aleksandra. Anđeo reče Mitrofanu: Kroz deset dana ti ćeš dobiti venac od Boga, a presto patrijaršijski neka posle tebe primi tvoj saslužitelj Aleksandar.
Blagočestivi car Konstantin Veliki, sa mnogim ocima dođe u posetu svjatjejšem patrijarhu Mitrofanu, koji bolestan ležaše na samrtničkom odru. I kada ga Konstantin upita, kome bi on blagoslovio predati patrijaršiski presto posle svoga prestavljenja, sveti Mitrofan odgovori: Gospod mi otkri da posle mene presto primi moj saslužitelj Aleksandar, vaistinu dostojan izbranja i dara Duha Svetoga.
Tako i bi. Jer kada sveti Mitrofan otide ka Gospodu, Aleksandar bi postavljen za patrijarha carigradskog. On revnosno pasijaše slovesno stado Hristovo, odgoneći vukove - jeretike i jeline, jer on imađaše veliku borbu ne samo sa arijancima nego i sa jelinskim filosofima.
Jednom neki od jelinskih filosofa pristupivši k caru, usudiše se izobličavati patrijarha Aleksandra što je odbacio drevnu veru otaca, i zakone rimske i grčke, a primio neku novu veru i nove zakone, što će biti, govorahu oni, ne na utvrđenje nego na razorenje carstva. I filosofi moljahu cara da im dopusti imati prepirku o veri sa episkopom Aleksandrom. Car dopusti da bude prepirka. A svetitelj Božji Aleksandar, ma da ne beše obučen jelinskoj filosofiji, ipak, pun Duha Svetoga, ne odbi prepirku. Filosofi se skupiše u velikom broju i izjaviše želju da svi vode prepirku sa hrišćanskim episkopom, onda ih svetitelj zamoli da iz svoje sredine izaberu najmudrijeg i najrečitijeg filosofa koji će voditi prepirku, a da ostali slušaju. Jer je nemoguće, govoraše sveti Aleksandar; da jedan čovek odgovara svima vama kada budete vikali i grajali. - Filosofi onda izabraše između sebe jednoga, koga smatrahu za najmudrijeg, i predstaviše ga svetitelju, a sami se pripremiše da slušaju pažljivo. Otpočinjući prepirku, svjatjejši patrijarh Aleksandar reče tome filosofu: U ime Gospoda moga Isusa Hrista naređujem ti da umukneš! - I odmah se filosofu oduze jezik i on postade nem, te ne mogaše progovoriti ni reči. Videći to, sav skup filosofa se prepade i postide, te jedni od njih sa stidom pobegoše, a drugi u Hrista poverovaše. Onemeli pak filosof pomoću znakova objasni da priznaje kako svoju zabludu tako i istinitost hrišćanske vere; onda pripade k nogama svetitelju; i odreši mu se jezik od nemila; i on stade gromko slaviti Hrista; i bi kršten sa ostalim prijateljima svojim. - Tome se obradova car i svi verni, i svi proslaviše Boga koji darova tako čudesnu silu ugodniku Svome.
Ovaj sveti Aleksandar potom molitvom svojom umrtvi i zločestivog Arija. Jer jeretik Arije, nekoliko godina posle Prvog Vaseljenskog Sabora, pozvan u Carigrad, prepredeno prevari blagočestivog cara Konstantina, kada ga ovaj upita, da li veruje onako kako utvrdiše verovati sveti oci na Saboru u Nikeji? A Arije, imajući u nedrima svojim hartiju na kojoj beše ispisano jeretičko zloverje njegovo, udarajući sebe po prsima reče: Tako verujem! - Na taj način ovaj jeretik prividno i prevarno izrazi saglasnost sa verom utvrđenom u Nikeji, dok u umu svom on govoraše da veruje onako kako je rukom svojom napisao na hartiji što je u nedrima njegovim. I kunijaše se pred carem da "tako veruje".
Ne znajući kakvo je lukavstvo posredi, car poverova Arijevim rečima, i posla Arija k svjatjejšemu patrijarhu Aleksandru, naređujući mu da primi u crkvenu zajednicu Arija kao pravoslavnog. Pri t

Izvor: Crkveni Kalendar