SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Analitika je isključena.

Sveti Julijan i Didim Slepac

Spomen 18. oktobar

Prepodobni Julijan rodio se od neznatnih i nebogatih roditelja. U mladosti on ne dobi školsko obrazovanje, ali steče istinsko poznanje Hristove vere. Kada postade punoletan, Julijan se ukloni iz sveta i nastani u jednoj pešteri, u Partanskoj pustinji. Tu se on truđaše da obuzda sve svoje žitejske želje i da se uzdigne iznad svega prolaznoga i truležnoga. Toga radi on samo jedanput nedeljno uzimaše hleb sa solju i vodom. Njegova radost i duhovna hrana behu psalmi svetog proroka i cara Davida, i neprekidno razmišljanje, i molitveni razgovor sa Bogom.
Kao što svetionik, postavljen na vrhu gore, ne može biti sakriven, tako se i pravedni život svetiteljev ne mogade sakriti od ljudi. Glas o svetom podvižniku brzo stiže do ušiju ljudskih, i oko prepodobnog Julijana uskoro se sabra mnogo ljudi, sa željom da svoj život provode pod rukovodstvom i po primeru svetiteljeva življenja. Izmolivši dozvolu od svetoga oca, oni načiniše sebi kolibe oko njegove peštere, nastaniše ce y njima, i stadoše se podvizavati pod rukovodstvom bogomudrog nastavnika. No sveti Julijan ne ostade dugo sa njima. Žudeći za životom u potpunoj osami i molitvi, on ostavi bratiju i povuče se za pedeset pet kilometara u dubinu pustinje. I tamo vođaše život u potpunom usamljeničkom molitvenom tihovanju, i samo ponekad posećivaše bratiju radi pouke.
Jednom, posle jedne take posete bratiji, prepodobnog oca Julijana stade moliti junoša Asterije da ga povede sa sobom u pustinju. Ova Asterijeva žudnja za podvižničkim životom u dubokoj pustinji prevazilažaše njegove sile, pošto beše odgajen u nezi. Prepodobni Julijan isprva odvraćaše junošu Asterija od teškog putovanja u pustinju, gde čak ni vode nema. Ali na usrdnu i upornu molbu Asterijevu starac pristade i povede ga sa sobom. S radošću iđaše Asterije za starcem. Ali posle tri dana on oslabi i stade malaksavati. Najzad, sav iznemogao, on moljaše svetoga starca da se sažali na njega i olakša mu muke. Starac mu dade blagoslov da se vrati natrag, ali Asterije beše toliko iznemogao da već nije imao snage da hoda; pored toga junoša nije znao ni kako da se vrati k pešteri. Tada čovek Božji, tronut stradanjem svoga saputnika, prekloni kolena, i tako se usrdno moljaše Bogu za spasenje junoše, da suzama orosi zemlju. Molitva svetog bogougodnika bi uslišena: iz zemlje, orošene suzama njegovim, izbi izvor studene vode.
Treba spomenuti i krotost ovog ugodnika Božjeg. Jednom, ovaj isti učenik svetog Julijana Asterije, koji sa vremenom i sam postade podvižnik i rukovodilac drugih, a koji je često posećivao svoga ljubljenog učitelja, krvnu u posetu njemu. U znak ljubavi on mu donese na poklon veliku vreću smokava, veoma tešku, koju je on čitavih sedam dana nosio pustinjskim putem. Smućen i ožalošćen što da se drugi toliko muči za njega, sveti Julijan odbi da primi taj dar. Ali kada Asterije stade uveravati starca da neće sa svojih leđa skinuti tovar dok on ne pristane da primi poklon, prepodobni pristade, iako teška srca, da upotrebi hranu, stečenu trudom drugoga. On primi tu uslugu, jer ga dirnu iskrena ljubav njegovog učenika. I on reče svome učeniku: Ispuniću tvoj zahtev, samo što pre skini sa sebe taj teret.
Za vreme rata cara Julijana Odstupnika sa Persijancima, mnogi hrišćani moljahu prepodobnog oca Julijana, kao vernog slugu Božjeg, da se moli Bogu da ukloni ovog neprijatelja hrišćanskog. Prepodobni se deset dana moljaše Bogu da oslobodi hrišćane od ovog zlog mučitelja, i najzad on ču glas s neba: Nečista i odvratna životinja pogibe. - Završivši molitvu, prepodobni se s radošću vrati k bratiji. Upitan što je tako radostan, prepodobni Julijan odgovori: Braćo, sad je vreme blagodušnosti i radosti, jer nestade bezbožnika: ustao je protiv Gospoda, ali ga postiže zaslužena kazna. Radujem se što vidim da Crkva koju je on gonio trijumfuje, i što on ne dobi pomoći od demona kojima je služio.
He malo truda uloži sveti Julijan u borbi protiv arijanske jeresi. Radi toga je on ljubitelj pustinjskog molitvenog tihovanja, napustio pustinju, da bi svedočio o Istini. Arijanci, da bi dobili što više prist

Izvor: Crkveni Kalendar