SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Sveti Aleksije Čovek Božji

Spomen 17. mart

U VREME blagočestivih careva Arkadija i Honorija u Rimu življaše visok carski dostojanstvenik Jevtimijan, vrlo ugledan i vrlo bogat. Imao je tri hiljade slugu, koji su nosili zlatne pojase i svilene haljine. Dece imao nije, u jer mu žena beše nerotkinja. A beše to pobožan i dobar čovek, vrlo brižljivo držaše zapovesti Božje, pošćaše svaki dan do tri sata po podne, i svakodnevno postavljaše u domu svom tri trpeze za siročad, udovice, uboge, strance i bolesnike. A sam je obedovao u tri sata po podne sa stranim monasima. I kad bi se nekog dana desilo da bude manje ubogih za trpezom koja se triput davala, i stoga manje milostinje učinio nego obično, on bi tada padao na zemlju pred Bogom i govorio:
Nisam dostojan da hodim po zemlji Boga mog.
Supruga se njegova zvaše Aglaida. Beše to žena velike vere i puna straha Božja, milostiva i darežljiva prema ništima. Pošto nije imala dece, ona se moljaše Bogu govoreći: Gospode, seti se mene, nedostojne sluškinje tvoje, i razreši nerađanje moje, da se udostojim nazvati se majkom deteta. Daj nam sina, da bismo muž moj i ja mogli imati utehu u životu našem i potporu u starosti našoj!
I seti je se Bog po milosti svojoj, darovavši joj porod. Jer ona zače, i rodi sina. Obradova se muž njen; i krstiše dete, i dadoše mu ime Aleksije. A kad Aleksiju bi šest godina dadoše ga u školu. I on ubrzo izuči gramatiku i retoriku i crkvene knjige. Izuči dobro i celo Sveto Pismo. I postade mudar mladić. I rasmotrivši taštinu sveta, on donese odluku u duši svojoj, da se odrekne ovdašnjih žitejskih blaga kratkotrajnih, da bi nasledio večna blaga. I stade umrtvljivati telo svoje, tajno noseći na sebi oštar kostret.
A kad Aleksije postade punoletan i zreo za brak, Jevtimijan reče ženi svojoj: Da oženimo sina našeg. Aglaida se obradova ovom predlogu muža svog, i pavši mu pred noge reče: Neka Bog potvrdi i ispuni reč tvoju, da vidim Aleksija oženjena, i da vidim decu njegovu! I veseliće se duša moja, i ja ću onda moći još više da pomažem uboge i nevoljne.
I milom sinu svom Aleksiju roditelji zaručiše devojku iz carskog roda, i venčaše ih u crkvi svetog Bonifacija. I svadba beše veoma vesela i svečana sve do kasno u noć. Tada Jevtimijan reče ženiku: Ući, sinko, k nevesti svojoj, i poznaj suprugu svoju. - On uđe u ložnicu i zateče nevestu svoju gde sedi u zlatnoj naslonjači. On skide svoj zlatni prsten i skupoceni pojas, uvi ih u porfiru, i dade joj govoreći: Čuvaj ovo! i Bog neka bude između mene i tebe, dok blagodat njegova ne ustroji nešto novo u nama.
Rekavši to, on je ostavi, ode u svoju sobu, skinu sa sebe zlatotkane haljine, obuče neko staro odelo, uze nešto od svog zlata i dragog kamenja, iziđe krišom po noći iz svojih palata i iz grada, i dođe na morsko pristanište. Našavši tu lađu koja ide za Laodikiju, sede na nju i plati put. I putovaše moleći se Bogu i govoreći: Bože, Ti si me sačuvao od utrobe majke moje, spasi me sada od sujetnog života ovoga sveta, i udostoji me da na Sudu tvom stojim sdesna sa svima onima koji su Ti ugodili!
Kad lađa stiže u Laodikiju, sveti Aleksije iziđe na kopno, i našavši putnike koji idu u Mesopotamiju, pođe s njima u mesopotamski grad Edesu, gde se čuvao nerukotvorni lik Gospoda našeg Isusa Hrista, što ga sam Gospod pre Svog dobrovoljnog stradanja posla edeskom knezu Avgaru. Videvši taj lik Hristov, blaženi Aleksije se veoma obradova. I rasprodavši sve dragocenosti što beše od kuće poneo, on razdade zlato prosjacima, sam se obuče u prosjačke rite, uvrsti se među prosjake, i prošaše milostinju. I boravljaše u paperti crkve Svete Bogorodice, stalno se posteći. Jeo je po malo hleba i pio po malo vode, i svake se nedelje pričešćivao prečistim Tajnama Hristovim. I ako je koju milostinju primao od hristoljubaca, on ju je razdavao drugim starim, iznemoglim prosjacima. Pognurene glave, on je umom bio gore, baveći se bogomislijem. I velikim uzdržanjem toliko isuši svoje telo, da uvenu lepota lica njegova, vid mu se zamagli, oči upadoše, i beše samo koža i kosti.
Po odlasku svetog Aleksija iz kuće one svadbene noći, njegovi rodi

Izvor: Crkveni Kalendar