SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Analitika je isključena.

Sveti Joanikije II, arhiepiskop i prvi patrijarh srpski

Hierarch

Spomen 3. septembar

Ovom svetom Joanikiju ne zna se mnogo pre no što je postao arhiepiskop Srpski. Sigurno je da je rođen od pobožnih srpskih roditelja (izgleda negde oko Prizrena), koji su najverovatnije bili blagorodnijeg porekla. Da je Joanikije bio vrlo sposoban i obdaren vidi se iz toga što ga je tadašnji srpski vladar Stefan Dušan (1331 1355 g.) uzeo na svoj dvor za svoga logoteta. Kada pak preminu tadašnji arhiepiskop Srpski Danilo II (1324-1337 g.), tada bi sazvan crkveni sabor na kome za arhiepiskopa bi izabran ovaj sveti Joanikije o kome je reč. To beše 3. januara 1338. godine. Poput velikih svetitelja Božjih i jeraraha Crkve Hristove Tarasija, Nikifora, Fotija i ostalih, i ovaj sveti bi izabran iz redova laika i brzo prođe sve monaške i svešteničke činove, i tako bi hirotonisan za arhiepiskopa na prestolu Svetoga Save.
Kao arhiepiskop, sveti Joanikije II je radio na dobro Crkve Božje i na spasenje svoje Bogom poverene mu pastve. Tadašnju prvoprestolnu crkvu u Peći, koju podigoše arhiepiskopi Nikodim i Danilo, on dade ukrasiti divnim ikonama i freskama i svim ostalim potrebnim stvarima.
U to vreme srpski kralj Stefan Dušan osvoji mnoge grčke krajeve na jugu i proširi veoma svoju zemlju, pa zbog toga reši da se proglasi za cara Pritom on odluči da i Srpskog arhiepiskopa saborski uzvisi na stepen patrijarha. Jer ovaj kralj srpski ne malo poštovaše svetog arhiepiskopa Joanikija i veliku mu čast ukazivaše. Tako jednom prilikom u Prištini, kada tamo Dušan dočekivaše grčkog vladaoca Jovana VI Kantakuzena i za tu priliku dođe pozvan i arhiepiskop Joanikije, sam kralj prihvati na svoje ruke nogu svetog arhiepiskopa, dok ovaj sjahivaše sa konja, i smireno ga celiva u ruku proseći od njega blagoslov.
O samom pak proglašenju arhiepiskopa Srpskog Joanikija za patrijarha i Srpske arhiepiskopije za patrijaršiju, evo šta pišu biografi Srpskih kraljeva i arhiepiskopa: "Posle prestavljenja gospodina arhiepiskopa kir Danila (Drugog), gospodin kralj Stefan (Dušan) postavi svoga logoteta na prestolu Svetoga Save, i on ostade u arhijerejstvu osam godina. Kada je tada gospodin kralj Stefan (Dušan) u to vreme zauzeo mnogezemlje i gradove grčke, on se venča na carstvo u gradu Skopljui postavi arhiepiskopa kir Joanikija za patrijarha. Joanikije patrijarh prebivao je u domu Spasovu i ukrašavao je veliku crkvu mnogočasnim i svetim ikonama i mnogorazličnim sveštenim sasudima, i drugim različnim zlatnim i srebrenim potrebama, ukrašenim biserom i kamenjem, kao što svedoči pismeni crkveni katastih. I postavi mnoga srebrna kandila, koja sa sobom donese, i još k tome priloži domu Spasovu mnoga sela, i crkve u njima sazda, i na Karmilu (u Svetoj Zemlji2) sazda crkvu Svetog Ilije i na Tavoru crkvu Svetog Nikole". Toliko o tome pišu biografi.
Ovo pak proglašenje svetog arhiepiskopa Joanikija za patrijarha Srpskog nije bilo samo po želji i volji kralja Dušana, koji je, hoteći da se pomaže za cara Srba i Grka, znao da to može učiniti samo patrijarh, nego je proglašenje Srpske patrijaršije bilo saborno, na velikom crkvenom saboru u Skoplju (na Cveti 1346. godine), gde su učestvovali i patrijarh Bugarski Simeon, i arhiepiskop Ohridski Nikolaj, i mnogi episkopi i klirici srpski i bugarski, a takođe i sam svešteni prot Svete Gore i mnogi svetogorski monasi sa njim. Srpska Crkva je još od Svetog Save bila priznata od Carigradske patrijaršije kao potpuno samostalna i autokefalna, zbog čega je ovaj sabor u Skoplju smatrao da može nesmetano arhiepiskopa Srpskog proglasiti za patrijarha, te tako ovaj sveti Joanikije II i postade milošću Božjom prvi Srpski patrijarh "vsem Serblem i Pomoriju", to jest patrijarh "svih Srpskih zemalja i Pomorskih".
Posle ovoga je svjatjejši patrijarh Srpski Joanikije pomazao (na Uskrs 1346 . godine) kralja Dušana za cara svih Srba, Albanaca i Grka, a uskoro zatim (na Spasovdanskom saboru u Skoplju 1349. godine) zajedno sa njim doneo je mnogoznačajni srpski Zakonik, kojim je uzakonjeno srpsko carstvo, i pravda i poštenje u njemu, i "svaka pravila svetih i božanstvenih crkava". Po proglašenju

Izvor: Crkveni Kalendar