SerbLink bi želeo da koristi analitičke kolačiće da izbroji koje se stranice posećuju. Postavljaju se samo ako to dozvolite. Politika privatnosti

Sveti Nikita Ispovednik

Spomen 3. april

Prepodobni Nikita je rođen u Vitiniji, u gradu Kesariji, od blagočestivih roditelja. Otac mu se zvao Filaret. A majka njegova prestavi se ka Gospodu u osmi dan posle njegovog rođenja. Lišivši se svoje supruge, Filaret se zamonaši, te Nikita ostade kod svoje babe, očeve majke. Pošto odraste i završi sve nauke, Nikita predade sebe na službu Bogu. On najpre bi crkvenjak, i provođaše vreme u čitanju božanskih knjiga. Zatim ode kod jednog vrlinskog muža, Stefana otšelnika. Pošto ga ovaj dovoljno uputi u duhovne stvari, odasla ga u manastir Midikijski, koji podiže prepodobni Nikifor, tadašnji iguman. Iguman Nikifor s ljubavlju primi Nikitu provideći u njemu blagodat Božju, i postriže ga za monaha. U manastiru se blaženi Nikita toliko odade podvižničkim podvizima, smirenju, poslušanju i svima dobrim delima, da ubrzo prevaziđe sve tamošnje inoke. I u sedmoj godini njegovog boravka u manastiru usavetova ga iguman da primi jeromonaški čin, i patrijarh Tarasije ga rukopoloži za jeromonaha.
Čim postade jeromonah, prepodobni Nikifor, iznemogao od starosti, predade mu sa starešinstvom vođenje svih manastirskih poslova, iako Nikita to nije hteo. I blaženi Nikita upravljaše dobro manastirom umesto oca svog Nikifora, budno rukovodeći slovesno stado i umnožavajući ga primerom svog vrlinskog života. Jer mnogi, čuvši za njegov bogougodni život, odricahu se sveta i dolažahu u manastir da ih on vodi putem spasenja. I za nekoliko godina bratstvo se blagodaću Hristovom umnoži na sto članova. Među njima beše i blaženi Atanasije, muž uistini čestan i divan; njegovu vrlinu nemoguće je ukratko ispričati, i njegovu veliku ljubav k Bogu izraziti, koju on pokaza u početku odrečenja od sveta, tako da su se i sami Anđeli imali čemu diviti. Jer kada on radi Boga prezre svet i slasti sveta i tajno pobeže iz roditeljskog doma u manastir da se posveti monaškim podvizima, otac njegov razjaren dojuri u taj manastir, i našavši sina, koga je mnogo voleo, zbaci s njega poslušničku rizu manastirsku, obuče ga u svetlu skupocenu odeću i silom odvede doma. A on, dečak, govoraše ocu. Oče, misliš li da me ovom skupocenom odećom odvratiš od moje namere? Sav mi je svet mrzak. Jer kakva je korist čoveku ako sav svet dobije a duši svojoj naudi? (Mt. 16, 26). Otac ga onda zatvori u jednu naročitu odaju; i truđaše se na sve moguće načine da ga skloni na ljubav k svetu. Ali on, ljubavlju k Bogu savladavši ljubav k roditelju i k sujetnom svetu, skinu sa sebe svetovnu odeću u koju ga otac odenuo beše, i svu je iskida na paramparče. A kad to vide otac, on ga odenu u još skupocenije haljine, jer beše bogat i znamenit i čuven. A on i sa ovom odećom učini što i sa prethodnom. To silno razjari oca, i on ga onako naga izbi bez milosti, tako da mu se telo pokri ranama koje počeše da gnoje, zbog čega je otac morao zvati lekare, koji neke rane izlečiše a neke operisaše. A dečak govoraše: Makar me otac moj na komade iskidao, ipak me neće rastaviti od ljubavi Božje, niti me odvratiti od moje namere. - Time bi otac tronut i, prolivši mnogo suza, reče Atanasiju: Čedo moje, idi putem dobrim koji se izabrao!- Neka ti Hristos bude pomoćnik, i neka te izbavlja od svake zamke vražije! I on ode u manastir u kome ranije beše, zamonaši se, i toliko se smiri, da se u njemu ništa svetovno ne mogaše videti: ni reč, ni navika, niti sticanje ma kakvih stvari. Narav mu beše krotka i smerna, govor tih i ljubak, odeća sva poderana; prema sebi beše bezmerno surov, iako je odrastao u udobnostima svetskim kao sin bogatih roditelja.
Takvog vrlinskog muža, koji mnogo godina provede u monaškim trudovima, privuče k sebi u Midikijski manastir ljubav prepodobnog oca našeg Nikite i slava ravnoangelnog života njegovog. I postade Atanasije mio sabesednik i sažitelj obojici prepodobnih: Nikiforu i Nikiti. Posle izvesnog vremena oni umoliše Atanasija te se primi za manastirskog ekonoma.
I behu blaženi Atanasije i prepodobni Nikita u upravljanju manastirom kao jedna duša i jedan razum u dva tela, upućujući svu bratiju rečju i primerom na svaku vrlinu i savršeno ugađanje

Izvor: Crkveni Kalendar