Sveti Pavle Ispovednik, patrijarh carigradski
Spomen 6. novembar
ZA carovanja Konstancija, sina Konstantina Velikog, na pravoslavne hrišćane digoše gonjenje zloverni arijanci, čiji pristalica beše sam car, takođe prelašćen njihovom jeresju. Tada u Crkvi nastadoše velike pometnje i neredi, pošto beše ostalo malo stubova na koje se oslanjalo: sveti Atanasije, arhiepiskop Aleksandrijski, taj veliki zaštitnik Pravoslavlja, bi prognan sa svoga prestola, a sveti Aleksandar, patrijarh Carigradski, beše već skončao.
Kada blaženi Aleksandar patrijarh ležaše na samrtnoj postelji, pitahu ga ožalošćeni verni: Kome ostavljaš nas čeda tvoja, oče? koga nam mesto sebe ostavljaš za pastira, koji bi išao tvojim stopama i mudro upravljao Crkvom Hristovom? - Bolesni patrijarh im ukaza na dva dostojna muža: ovog blaženog Pavla, rodom iz Soluna, prezvitera po činu, i đakona Makedonija. Pritom reče: "Ako želite imati pastira, koji će vas učiti i koji će vam vrlinama sijati, izberite Pavla; ako li želite imati samo ličita čoveka i spolja ukrašena, izberite Makedonija".
Rekavši to svojoj pastvi, nezaboravni patrijarh Aleksandar pređe ka Gospodu. Na saboru pak pri većanju, koga od ove dvojice da uzvedu na patrijaršijski presto, Pavla ili Makedonija, nastade spor među pravoslavnima i arijancima kojih na saboru beše vrlo mnogo. Pravoslavni hoćahu Pavla, arijanci Makedonija, ipak pravoslavni odneše pobedu i za patrijarha bi izabran u crkvi svete Irine sveti Pavle, i uzveden na patrijaršijski presto. I on stade mudro pasti povereno mu stado.
U vreme izbora i hirotonije svetoga Pavla, car Konstancije ne beše u Carigradu već u Antiohiji; i sve se to svrši bez njega. Zbog toga on ne beše raspoložen prema novome patrijarhu. I kada se vrati iz Antiohije u Carigrad, car poče otvoreno pokazivati svoje nezadovoljstvo protiv patrijarha što je stupio na patrijaršijski presto mimo njegove volje. I nagovoren od arijanaca, car sazva sabor, koji nepravedno nizloži s prestola svetoga Pavla, nevinog i čistog srcem, veoma korisnog za Crkvu Hristovu, jer ovaj blaženi otac i mudrošću i životom bejaše svetlost svetu i sijaše u Crkvi kao jutarnja zvezda usred oblaka. Na mesto nizloženog Pavla car postavi za patrijarha Jevsevija Nikomidijskog, pa opet otide u Antiohiju. A zločestivi jeretik Jevsevije stade smućivati Crkvu svojim jeretičkim učenjem i starati se svim silama da iz Simvola vere izbaci reči: "rođenog, a ne stvorenog, jednosušnog sa Ocem", pošto on ne priznavaše da je Sin Božiji - Bog, i u svemu ravan Bogu Ocu.
Međutim, blaženi Pavle, po nizloženju svom sa patrijaršijskog prestola, otputova u Rim, jer u to vreme Rimska crkva beše pravoslavna i papa držaše pravoslavnu veru. Došavši u Rim, sveti Pavle zateče tamo svetog Atanasija Velikog i mnoge druge episkope, prognane Jevsevijem, i življaše zajedno s njima. No Jevsevije, želeći da i u Rimu ne da mira Atanasiju i Pavlu, uputi punu kleveta na njih poslanicu papi rimskom Juliju. Papa ne pridade nikakvu važnost poslanici, punoj kleveta na nevine služitelje Božije, i savetova Atanasiju i Pavlu i ostalim episkopima da se vrate na svoje prestole; pritom, ukazujući im podršku, on napisa istočnim episkopima, da ih s ljubavlju prime i da im ne smetaju zauzeti svoje ranije prestole.
Tako se svrgnuti episkopi vratiše svaki svojoj crkvi, i razaslaše pisane poslanice onima koji su ih svrgli. Ali neprijatelji Pravoslavlja, primivši poslanice, truđahu se na sve moguće načine da istinu zataškaju lažju, i namisliše da sazovu sabor u Antiohiji a da Juliju i drugima odgovore posebnom poslanicom. Međutim Jevsevije ubrzo umre, ne dočekavši sabor. Tada pravoslavni žitelji Carigrada s radošću primiše blaženoga Pavla i na patrijaršijski presto uzvedoše. Videvši to, zločestivi arijanci se sabraše u drugom hramu i izabraše sebi za episkopa prešavšeg na njihovu stranu Makedonija. Tada nastade veliki metež u Carigradu, i u sukobima između protivničkih strana mnogi nastradaše i izginuše. Glas o tome dopre do cara Konstancija koji se nalazio u Antiohiji. On uputi u Carigrad vojvodu Ermogena sa vojskom, naredivši mu da Pavla odagna iz Carigr
Izvor: Crkveni Kalendar


