Sveti prepodobni Simeon Novi Bogoslov
Venerable
Spomen 12. mart · 12. oktobar
VRLINA je ognjena i čudesna stvar, u stanju da raspiri žar ljubavi božanske i da svu dušu preradi u oganj; ona je takođe u stanju da okrili um i da ga sa zemlje uznese na nebo, i da celog čoveka načini Bogom po blagodati. Pošto dakle i ovaj veliki Simeon, o kome je sada reč, svim srcem zavole vrlinu i kao niko drugi uziđe na slavne visine njene, potrebno je ispričati njegove podvige, njegova preimućstva po rodu i postojbini, i šta sve on postiže svojim podvižničkim znojem i trudom, svojim vojevanjima i borbama za vrlinu.
Ovaj sveti Simeon rodi se u Paflagoniji, u mestu zvanom Galata; roditelji mu behu plemići i bogati, otac Vasilije, majka Teofanija. Još kao mališana, roditelji odvedoše Simeona u Carigrad kod svojih rođaka koji onda behu veoma viđeni na carskom dvoru. Ovi ga s radošću primiše, i dadoše mu učitelja da ga uči osnovnim stvarima. Pametan i mudar izmalena, Simeon se ozbiljno dade na učenje; nije voleo dečje igre, izbegavao je njihove nestašluke; i tako veoma napredovao u naukama. Sa uzrastom, rasla je i njegova revnost u učenju. Za kratko vreme on postade izvrstan krasnopisac, o čemu svedoče knjige pisane njegovom rukom. On takođe izuči u znatnoj meri svetovnu filosofiju i druge nauke.
Simeonov stric, brat njegovog oca, videći da se Simeon odlikuje lepotom i izuzetnom otmenošću i da sve druge mladiće prevazilazi svojim divnim osobinama, nameravaše da svog bratanca sprijatelji sa ondašnjim carevima, Vasilijem i Konstantinom Porfirogenitima, jer sam beše uticajni dvorjanin i velikaš. Ali suze Simeonove odbiše plan njegovog strica: on ne željaše da stupa u vezu sa vlastodršcima, da ne bi izgubio Boga dobijajući ništavne stvari. No na uporno navaljivanje stričevo, Simeon pristade da bude spatorokuvikular i član Senata. I on to postade. Ali iznenadna smrt znamenitog strica pruži mu priliku, te on odbeže svet i otide u čuveni Studitski manastir. U manastiru on traži svog, još od detinjstva, duhovnog oca i učitelja, Simeona Bogobojažljivog, koji takav nadimak dobi zato što bejaše veliki vrlinom i savršenim bestrašćem - την άκραν άπάθειαν. Našavši ga, on mu izlaže svoju nameru i moli ga da ga uvrsti u monahe. Ali otac, iskusni poznavalac monaškog života i đavolovih zamki, savetuje mu da se strpi dok ne stigne u zrelije doba, pošto mu je sada četrnaest godina.
Mladi Simeon posluša svog duhovnog oca i vrati se domu svoga strica. Od tada, oganj božanske ljubavi, koji se od detinjstva tajio u njegovoj duši, još jače se razgore, te se on sa krajnom revnošću odavaše molitvi i čitanju. Jednoga dana on dobi od svog duhovnog oca knjigu svetog Marka Podvižnika. Otvorivši je on pročita ovo mesto: "Ako tražiš koristi, marljivo pazi na svoju savest i čini sve što ti ona kaže, pa ćeš naći traženu korist". - Čitajući ove reči, njemu se učini kao da dolaze iz Božjih usta, i on se odmah stade brižljivo baviti svojom savešću. Savest, božanska stihija u ljudima, savetovaše svaki dan Simeonu u njegovoj duhovnoj zagrejanosti sve korisnije i korisnije po njegovu dušu stvari i potsticaše ga na neprestano uzrastanje u dobru. I on stade sve do ponoći provoditi vreme u molitvi i izučavanju Svetoga Pisma. Shodno tome on uzimaše od hrane samo najnužnije. Iako još u svetu, on mlada i nežna tela prigrli život Bestelesnih bića. Zato mu nisu bile potrebne mnoge godine da se potpuno odvoji od vidljivih stvari i stane sozercavati nevidljivosti Božje. Jer posle malo vremena blagodat Svetog Duha, našavši njegovu dušu oslobođenu od stvari ovoga sveta i zapaljenu ljubavlju prema Tvorcu, podiže je sa zemlje okriljenu žudnjom za duhovne stvari i uznese u viđenja i otkrivenja Gospodnja.
Naime, jedne noći kada on beše na molitvi i umom očišćenim sjedinjen sa Prvobitnim Umom, on vide svetlost odozgo gde se iznenada lije s neba na njega, svetlost čista i ogromna, koja osvetli sve i beše vidno kao po danu. Obasjan i sam tom svetlošću, njemu izgledaše da sva kuća sa kelijom njegovom u njoj za tren oka iščeze i nestade, i on se obrete u vazduhu potpuno zaboravivši na svoje telo. U tom stanju, - kao što je kasnije sam govorio i pi
Izvor: Crkveni Kalendar


