SerbLink bi želeo da koristi analitičke kolačiće da izbroji koje se stranice posećuju. Postavljaju se samo ako to dozvolite. Politika privatnosti

Analitika je isključena.

Sveti prepodobni Simeon Novi Bogoslov

Prepodobni

Spomen 12. mart · 12. oktobar

VRLINA je ognjena i čudesna stvar, u stanju da raspiri žar ljubavi božanske i da svu dušu preradi u oganj; ona je takođe u stanju da okrili um i da ga sa zemlje uznese na nebo, i da celog čoveka načini Bogom po blagodati. Pošto dakle i ovaj veliki Simeon, o kome je sada reč, svim srcem zavole vrlinu i kao niko drugi uziđe na slavne visine njene, potrebno je ispričati njegove podvige, njegova preimućstva po rodu i postojbini, i šta sve on postiže svojim podvižničkim znojem i trudom, svojim vojevanjima i borbama za vrlinu.
Ovaj sveti Simeon rodi se u Paflagoniji, u mestu zvanom Galata; roditelji mu behu plemići i bogati, otac Vasilije, majka Teofanija. Još kao mališana, roditelji odvedoše Simeona u Carigrad kod svojih rođaka koji onda behu veoma viđeni na carskom dvoru. Ovi ga s radošću primiše, i dadoše mu učitelja da ga uči osnovnim stvarima. Pametan i mudar izmalena, Simeon se ozbiljno dade na učenje; nije voleo dečje igre, izbegavao je njihove nestašluke; i tako veoma napredovao u naukama. Sa uzrastom, rasla je i njegova revnost u učenju. Za kratko vreme on postade izvrstan krasnopisac, o čemu svedoče knjige pisane njegovom rukom. On takođe izuči u znatnoj meri svetovnu filosofiju i druge nauke.
Simeonov stric, brat njegovog oca, videći da se Simeon odlikuje lepotom i izuzetnom otmenošću i da sve druge mladiće prevazilazi svojim divnim osobinama, nameravaše da svog bratanca sprijatelji sa ondašnjim carevima, Vasilijem i Konstantinom Porfirogenitima, jer sam beše uticajni dvorjanin i velikaš. Ali suze Simeonove odbiše plan njegovog strica: on ne željaše da stupa u vezu sa vlastodršcima, da ne bi izgubio Boga dobijajući ništavne stvari. No na uporno navaljivanje stričevo, Simeon pristade da bude spatorokuvikular i član Senata. I on to postade. Ali iznenadna smrt znamenitog strica pruži mu priliku, te on odbeže svet i otide u čuveni Studitski manastir. U manastiru on traži svog, još od detinjstva, duhovnog oca i učitelja, Simeona Bogobojažljivog, koji takav nadimak dobi zato što bejaše veliki vrlinom i savršenim bestrašćem - την άκραν άπάθειαν. Našavši ga, on mu izlaže svoju nameru i moli ga da ga uvrsti u monahe. Ali otac, iskusni poznavalac monaškog života i đavolovih zamki, savetuje mu da se strpi dok ne stigne u zrelije doba, pošto mu je sada četrnaest godina.
Mladi Simeon posluša svog duhovnog oca i vrati se domu svoga strica. Od tada, oganj božanske ljubavi, koji se od detinjstva tajio u njegovoj duši, još jače se razgore, te se on sa krajnom revnošću odavaše molitvi i čitanju. Jednoga dana on dobi od svog duhovnog oca knjigu svetog Marka Podvižnika. Otvorivši je on pročita ovo mesto: "Ako tražiš koristi, marljivo pazi na svoju savest i čini sve što ti ona kaže, pa ćeš naći traženu korist". - Čitajući ove reči, njemu se učini kao da dolaze iz Božjih usta, i on se odmah stade brižljivo baviti svojom savešću. Savest, božanska stihija u ljudima, savetovaše svaki dan Simeonu u njegovoj duhovnoj zagrejanosti sve korisnije i korisnije po njegovu dušu stvari i potsticaše ga na neprestano uzrastanje u dobru. I on stade sve do ponoći provoditi vreme u molitvi i izučavanju Svetoga Pisma. Shodno tome on uzimaše od hrane samo najnužnije. Iako još u svetu, on mlada i nežna tela prigrli život Bestelesnih bića. Zato mu nisu bile potrebne mnoge godine da se potpuno odvoji od vidljivih stvari i stane sozercavati nevidljivosti Božje. Jer posle malo vremena blagodat Svetog Duha, našavši njegovu dušu oslobođenu od stvari ovoga sveta i zapaljenu ljubavlju prema Tvorcu, podiže je sa zemlje okriljenu žudnjom za duhovne stvari i uznese u viđenja i otkrivenja Gospodnja.
Naime, jedne noći kada on beše na molitvi i umom očišćenim sjedinjen sa Prvobitnim Umom, on vide svetlost odozgo gde se iznenada lije s neba na njega, svetlost čista i ogromna, koja osvetli sve i beše vidno kao po danu. Obasjan i sam tom svetlošću, njemu izgledaše da sva kuća sa kelijom njegovom u njoj za tren oka iščeze i nestade, i on se obrete u vazduhu potpuno zaboravivši na svoje telo. U tom stanju, - kao što je kasnije sam govorio i pi

Izvor: Crkveni Kalendar