Sveti sveštenomučenik Kiril, episkop gortinski na Kritu
Spomen 9. jul
Sveti Kiril, čija se vera nađe pred Bogom kao prekaljeno zlato, bi u vreme Dekijeva carovanja primoravan od namesnika Lukija da prinese žrtvu demonima. Ovaj sveti Kiril još kao dečak pokazivaše znake umne zrelosti, jer obučavaše sebe u dobrim delima i bogougađanju. I kad bi čuo da negde obitavaju ugodnici Božji, on je ostavljao roditelje i prilepljivao se uz njih, da bi se njihovim poukama utvrđivao u veri i u vrlini.
Kada postade zreo čovek, sveti Kiril bi postavljen za episkopa u gradu Gortini na ostrvu Kritu. Kao episkop on svagda beše svome stadu rečju i delom primer vrlinskog života, pedeset godina upravljajući eparhijom. A kada poverenu mu pastvu dobro utvrdi u Hristovoj veri, i mnoge od idolopoklonetva privede k istinitome Bogu, i imađaše osamdeset četiri godine, on bi uhvaćen od namesnika Lukija i prisiljavan da prinese žrtvu poganim bogovima njihovim. No bogonadahnuti muž, navodeći mu zapovesti Božje, govoraše: Ko prinosi ne Bogu istinome nego tuđim bogovima, taj će se istrebiti. - Namesnik mu reče: Poštedi starost svoju i pokloni se našim bogovima. Odgovori sveti Kiril: Nisam ja star, jer Gospod moj kaže: obnoviće se kao u orla mladost tvoja. A to što mi ti savetuješ i na što me primoravaš, to mi nije dozvoljeno činiti. - Na to mu namesnik reče: Slušao sam da si čovek pametan i mudar, stoga rasudi sam i odaj poštovanje bogovima našim, ako želiš da se spaseš muka koje ti predstoje. - Sveti Kiril odgovori: Zaista ću se pokazati pametan i mudar, kada delom pokažem na sebi samom ono čemu druge rečju poučavam, a to je: ostati u veri nepokolebljiv, a u mukama nepobediv. - Namesnik reče: Izaberi što je korisno starosti tvojoj, i budi jedno s nama. - Sveti Kiril odgovori: Onda ću izabrati što je korisno meni, kada pokažem primer junaštva i neustrašivosti ovoj deci mojoj koja stoje oko mene.
Pošto se tako prepirahu dugo, sveti Kiril Božanstvenim Pismom zapuši usta neznabožnom i nepravednom sudiji, te mu ovaj ne mogaše ni reči više odgovoriti. I kada sudija namesnik vide da pod uticajem svetiteljevog učenja skoro sav narod napušta idolopoklonstvo i pristupa hrišćanskome Bogu, on izreče ovakvu presudu: "Nerazumnog i bezumnog istrebitelja bogova naših Kirila, naređujem živoga ognjem sažeći".
Sveti ugodnik Božji Kiril, vođen na spaljenje, iđaše kao na gozbu radujući se i pojući blagodarne pesme Bogu. A kad dođoše na mesto gde oganj beše pripremljen, sveti mučenik bi odmah bačen usred plamena ognjenog. I dok oganj goraše i drva u pepeo pretvaraše, naokolo stajahu verni sa namerom da pobožno saberu preostale kosti mučenikove, i gle, ugledaše ugodnika Božjeg čitava i nepovređena gde usred ognja stoji sa rukama uzditnutim k nebu.
Videvši ovakvo čudo, idolopoklonike obuze strah i divljenje, jer se oganj ne dotače ne samo ugodnika Božjeg nego ni odeće njegove. Njega u ognju orosi i rashladi Duh Sveti, pošto i on učenjem svojim beše mnoge izbavio od ognja paklenog obrativši ih od idolopoklonstva k istinitome Bogu.
Namesnik bi odmah obavešten, da hrišćanski episkop Kiril bi nađen u ognju živ i nepovređen. Tome se veoma začudi namesnik i naredi da ugodnika Božjeg dovedu pred njega. Ugledavši ga čitava i zdrava, namesnik se prepade i odade hvalu hrišćanskome Bogu koji učini takvo čudo, i pusti mučenika na slobodu.
Verni sluga Hristov sveti Kiril ne prestajaše propovedati reč Božju, dokazujući da će oni koji veruju u istinitoga Boga primiti veliku nagradu u carstvu nebeskom. I tako mnoge sa puta pogibli izvede na put spasenja, a sam tugovaše i plakaše neutešno što se ne udostoji dovršiti stradanje svoje. Narod pak slušaše ga sa velikim usrđem i radošću. Svi jednodušno i jednomisleno pribegavahu k njemu; mnogi iz daleka dolažahu da ga vide, jer se nadahu dobiti spasenje sebi kako od pouka njegovih tako i od samog gledanja lica njegova. I pripadajući k nogama njegovim, govorahu: "Verujemo u Boga tvog, jer je vaistinu veliki kad je mogao da te sačuva nepovređenog od ognja". A on, veseleći se duhom o Gospodu, primaše kao čedoljubivi otac sve koji mu pribegavahu i preobraćaše ih iz sinova t
Izvor: Crkveni Kalendar


