Sveti sveštenomučenik Markel, papa rimski
Spomen 7. jun
Sveti Markel beše rodom Rimljanin. Otac mu se zvao Benedikt. Posle svetog mučenika Markelina on stupi na presto Rimske crkve i ostade na njemu pet godina i šest meseci, u dane neznabožnih careva rimskih: Dioklecijana, Maksimijana Herkula, Maksimijana Galerija i Maksencija. U to vreme u Rimu se događalo ovo: Car Maksimijan Herkul, koga Dioklecijan odredi sebi za sa-cara, vrativši se iz Afrike u Rim, i želeći da ugodi caru Dioklecijanu koji se zadržao na Istoku, stade u njegovu čast zidati u Rimu kamena kupatila, takozvane Terme. Pronašavši u rimskim pukovima mnoštvo vojnika hrišćana, Maksimijan ih liši vojničkog zvanja i osudi na onakav rad, na kakav nekada Faraon beše osudio Izrailjce u Misiru, naime: jedni su pravili cigle, drugi kreč, treći su kopali zemlju i nosili kamen za zidanje kupatila. A to činjaše da bi zaplašio hrišćane u Rimu, jer je znao da mnogi Rimljani, ne samo iz prostog naroda nego i iz sredine visokorodnih, drže hrišćansku veru, iako ne otvoreno.
U to vreme življaše u Rimu jedan bogat i čestit hrišćanin, po imenu Trason. Videvši da se hrišćani muče na teškom radu i malaksavaju od gladi, on im potajno poče služiti svojom imovinom. Izabravši za to četiri bogobojažljiva čoveka: Sisinija, Kirijaka, Smaragda i Largija, on preko njih snabdevaše hrišćane hranom, odećom i svima ostalim potrebama.
Kada za to saznade blaženi papa Markel, ispuni se velikom radošću zbog takve milostinje svetima, pa dozva k sebi ta četiri čoveka. Doznavši od njih sve o Trasonovoj darežljivosti, Markel mu blagodaraše veoma mnogo, a Sisinija i Kirijaka postavi za đakone rimske crkve.
Jedne noći kada oba ova đakona na svojim leđima nošahu svetim mučenicima hranu od Trasona, uhvatiše ih bezbožni idolopoklonici i privedoše tribunu Eksuperiju. Ugledavši ih, tribun naredi da ih odmah bace u narodnu tamnicu, a trećeg dana izvesti o njima cara Maksimijana. Car ih osudi na isti rad, koji i ostali hrišćani obavljahu, i biše pričisleni onima što su nosili pesak za zidanje kamenog zdanja. Među tim hrišćanima bejaše jedan čovek, po imenu Saturnin, koji zbog starosti ne beše u stanju nositi određeni mu teški teret. Blaženi đakoni Sisinije i Kirijak stadoše pomagati tome starcu, i svršavahu ne samo svoj posao nego i posao drugih, a ustima svojim neprestano slavljahu i hvaljahu Boga. O svemu tome stražari obavestiše tribuna, a tribun cara.
Car naredi da mu dovedu Sisinija. Kad Sisinije bi doveden, car ga upita: Kako se zoveš? Svetitelj odgovori: Ja grešni zovem se Sisinije; sluga sam slugu Gospoda našeg Isusa Hrista. Maksimijan upita: Kakve su to pesme što vi pevate? Đakon odgovori: Kada bi ti shvatio značaj pesama koje mi pevamo, onda bi ti poznao i Sazdatelja tvog. Car mu na to reče: A ko je naš Sazdatelj, ako ne nepobedivi Herkul! Sveti đakon odgovori: Nama je odvratno ne samo da izgovorimo njegovo ime nego i da slušamo o njemu. Car onda reče: Biraj jedno od dvoga: ili prinesi žrtvu bogu Herkulu, ili ću ognjem spaliti telo tvoje. Sveti Sisinije odgovori caru: Ja odavna želim da budem udostojen postradati za Hrista, Boga mog, da bih dobio žuđeni venac mučeništva.
Razljutivši se, car predade Sisinija eparhu Laodikiju na mučenje. Ovaj ga vrgnu u Mamertinsku tamnicu, u kojoj mučenik provede sedamnaest dana. Posle toga eparh naredi da mu se sužanj Hristov dovede na isleđenje. I sveti đakon bi iz tamnice izveden najpre pred starešinu tamničke straže Apronijana. Pogledavši u njega, Apronijan vide gde mu je lice obasjano čudesnom svetlošću s neba, pa još ču i glas koji govoraše: Hodite blagosloveni Oca moga; primite carstvo koje vam je pripravljeno od postanja sveta (Mt. 25, 34). Prestravljen i užasnut, Apronijan pade pred noge svetom Sisiniju, govoreći: Zaklinjem te Hristom koga ispovedaš, krsti me odmah, i učini me zajedničarem tvoga venca.
I odmah bi doneta voda. Tada sveti đakon Sisinije, izvršivši oglašenje nad Apronijanom, blagoslovi vodu; zatim reče oglašenom Apronijanu da nag uđe u napunjeni vodom sud, pa ga upita: Veruješ li u svemogućeg Boga Oca, i u Jedinorodnog Sina Njegovog, i u Duha S
Izvor: Crkveni Kalendar


