SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Sveta velikomučenica Anastasija Uzorešitelnica i drugi s njom

Great Martyr

Spomen 22. decembar

PREKRASNA među ženama Anastasija bi rođena u znamenitom gradu Rimu. Visokog roda, ona svojom telesnom i duševnom krasotom, svojom dobrom naravi i krotošću prevazilažaše sve. Otac joj, ugledni senator, beše neznabožac; a majka joj beše hrišćanka, i zvaše se Fausta. Još u ranom detinjstvu majka poveri Anastasiju radi učenja knjige nekom Hrisogonu, čoveku čuvenom po mudrosti i čestitom po životu hrišćaninu pobožnom i veoma iskusnom u božanskim stvarima, a kasnije i mučeniku. Od ovog svetog čoveka Anastasija se nauči ne samo pismenosti nego i tome: da je Jedini Istiniti Bog - Alfa i Omega, Početak i Kraj celokupne vidljive i nevidljive tvorevine, i da je On konačni cilj svih pobožnih želja, srca ljudskog. Takvom poznanju i ljubavi božanskoj nauči se Anastasija, i usrdno izučavaše hrišćanske knjige, dan i noć poučavajući se u zakonu Gospodnjem i utvrđujući srce svoje u ljubavi Božjoj.
Pošto završi svoje učenje kod Hrisogona, Anastasija se veoma proču, i svi je hvaljahu kao mudru i kao divnu. A kada joj zatim blažena majka Fausta otide iz ovoga života, otac dade Anastasiju silom i protiv njene volje za nekog visokorodnog vlastelina Publija, po veri neznabošca. I bi odvedena
Anastasija u dom ženikov: verna k nevernom, jagnje Hristovo k vuku. Ali Anastasiju čuvaše Bog, ka kome ona uzdisaše dan i noć plačući srcem, te ona ne izgubi devičanstvo svoje, i nečisti muž ne oskvrnavi čisto telo njeno. Jer Anastasija, izgovarajući se na žensku boleet, koja je tobož svakodnevno i neprestano muči, tvrđaše mužu da nije sposobna za telesnu vezu s njim. Zbog toga je muž ponekad kinjaše i zlostavljaše, no njen Anđeo Hranitelj joj nevidljivo pomagaše i iz ruku muževljevih spasavaše. I tako ona stalno ostajaše devojka.
Anastasija je često, krišom se oblačeći u proste ubožjačke haljine, tajno odlazila od kuće, praćena samo jednom vernom robinjom, obilazila sve tamnice, zlatom potkupljivala tamničke stražare, i posećivala sužnje koji tamnovahu radi Hrista. I služaše im bogobojažljivo i s ljubavlju: perijaše im ruke i noge, otiraše im krv, prevezivaše im rane, čišćaše im ćelije, davaše im ponude svakome prema njegovoj potrebi, pa se onda vraćaše kući. No ovo Anastasijino često posećivanje tamnica ne ostade tajna za njenoga muža, i on se još jače razgnjevi na nju. Istina, on je i ranije kinjaše što ne odgovara svojim bračnim dužnostima. Ali kada mu nesrećna robinja, koja je pratila Anastasiju za vreme tih posećivanja tamnica, ispriča sve, on strahovito izbi Anastasiju, zatvori je u kući, i postavi joj stražu da prag od kuće ne prekorači. I tugovaše sveta Anastasija zbog Hristovih sužanja što ih ne posećuje, što im ne služi, i što im ne nosi ponude. No naročito paćaše zbog učitelja svog, svetog Hrisogona, što ga ne vidi. Jer on već dve godine ležaše u tamnici, trpeći mnoge i razne muke. Ranije, dok je bila slobodna, Anastasija je često odlazila k njemu; ali sada zatvorena i stražom čuvana, ona to nije mogla činiti. Muž pak osobito silno zlostavljaše Anastasiju otkako joj umre otac, čijeg ogromnog imanja ona ostade jedina naslednica, pošto on nije imao druge dece. Publije, ne voleći Anastasiju zbog njenog izbegavanja telesnih bračnih veza, nameravaše da umori Anastasiju, i tako postane naslednik celokupnog imanja njenog, pa da sebi dovede drugu ženu. I muž smatraše svetu devojku Anastasiju kao zarobljenicu i robinju, i zlostavljaše je i mučaše svakodnevno. To se vidi iz pisma koje ona krišom posla svetom Hrisogonu po jednoj starici. To pismo glasi:
"Svetom ispovedniku Hrisogonu, Anastasija. Premda otac moj bejaše idolopoklonik, ali majka mi bejaše hrišćanka i sav život provede pobožno i čisto u hrišćanskoj veri. Ona me još od povoja načini hrišćankom. Po njenom odlasku iz ovoga sveta ja pod moranjem primih na sebe jaram muža bogohulnika. Ali po velikom milosrđu Božjem, izbegavajući muževljevu postelju izmišljenom bolešću, ja danju i noću grlim stope Gospoda mog Isusa Hrista. Međutim muž hvasta se mojim nasledstvom i troši ga sa nedostojnim i poganim idolopoklonicima, mene je kao vračaru i bogohulnicu stavio pod tak

Izvor: Crkveni Kalendar