Sveti apostol i jevanđelist Marko
Spomen 25. april
Sveti evanđelist Marko beše poreklom Jevrejin, iz plemena Levijeva, učenik svetog apostola Petra i njegov ljubljeni sin u Duhu Svetom. Sveti Petar ga spominje u svojoj poslanici, govoreći: Pozdravlja vas crkva s vama izbrana u Vavilonu, i Marko sin moj (1. Petr. 5, 13). Sin ne po telu nego po duhu, rođen blagovešćem i banjom svetog krštenja. Sveti Marko beše uvršten u lik svetih Sedamdeset apostola Hristovih. Najpre je pratio svetog Petra, i bio postavljen od njega za episkopa. A kad je s njim bio u Rimu, on na molbu vernih napisa Sveto Evanđelje. Jer hrišćani u Rimu moliše ga da im napiše ono što im je sa svetim Petrom usmeno kazivao o Gospodu Hristu. On se odazva njihovoj molbi i napisa Sveto Evanđelje, i prvo ga pokaza samom apostolu Petru. Sveti Petar ga pročita i posvedoči kao istinito, i preporuči ga svima da ga čitaju i da veruju onome što je napisano u njemu. Zatim od svetog apostola Petra bi sveti Marko poslat najpre u Akvileju na propoved Božje reči. a potom u Egipat. I tako u Aleksandriji sveti Marko bi i prvi propovednik Evanđelja i prvi episkop. Egipat sav beše pritisnut gustim mrakom neznaboštva, i idolopoklonstva, gatarstva i zloće. No s pomoću Božjom sveti Marko uspe da poseje seme nauke Hristove po Libiji, Amonikiji i Pentapolju, i da ih prosvetli svetlošću svete vere i Hristu privede. Čudotvoreći svuda, on crkvama postavi episkope, sveštenike i đakone, i mnoge ljude nauči tako vrlinskom životu, da su se i nevernici tome divili i hvalu odavali. Dostoverni crkveni istoričari, Jevsevije Kesarijski i Nikifor Ksantopul, beleže kako znameniti jevrejski filosof Filon, koji se dobro upoznao sa svetim Petrom u Rimu, pišući mnoge pohvale o aleksandrijskim i uopšte egipatskim hrišćanima, koje je sveti Marko uputio, kaže i ovo: Ovi hrišćani ostavljaju privremena bogatstva i sva svoja imanja, i ne žele da išta svoje imaju na zemlji. I na kom god se mestu oni nalaze, svuda imaju za molitvu svoje posebne i osvećene hramove. U tim hramovima oni pobožno i čisto vrše svoje tajne, ne baveći se u njima nikakvim svetovnim poslovima. Oni tamo samo čitaju Svete Knjige, i po svom običaju slave Boga pojanjem. Neki od njih napuštaju gradove i, odbacivši sve svetovne brige, žive u poljima, u gradovima, u pustinjama, čuvajući sebe od zajedničkog boravljenja s ljudima, jer znaju da je druženje s ljudima drukčijeg života smetnja za vrlinu. U njih je uzdržanje i umrtvljenje tela temelj, na kome zidaju ostala dobra dela. Nijedan od njih ne jede pre sutona, niti pije; a neki tek četvrtoga dana uzimaju hranu. Najiskusniji pak među njima u tumačenju i razumevanju Svetog Pisma, ne mogući da se zasite tom duhovnom hranom bogorazmišljanja u Božanskom Pismu, po čitavih šest dana se i ne sete za telesnu hranu. Niko od njih ne pije uopšte vina, niti jede mesa, niti išta od živih stvorova. Za njih je naslada hleb sa solju i vodom. Ima i hrišćanskih žena koje su navikle na takav život. Mnogo je njih već ostarelih u devstvu. Čuvajući dobrovoljno i pobožno čistotu tela, i učeći se onoj mudrosti, osvećuju se ne samo srcem nego i telom, i smatraju da je nepristojno da sladostrašću služi sasud, ugotovljen za primanje mudrosti, i da služi telesnom rađanju ono lice, koje želi netruležno i besmrtno seme Božje reči, od koga se rađa plod koji nikada ne umire. Tumačenje Svetog Pisma oni dobijaju od svojih najstarijih. U Svetom Pismu oni traže duhovni smisao i sakrivene tajne, jer smatraju da je samo Sveto Pismo kao vidljivo telo, a njegov tajni smisao kao nevidljiva duša. Oni rano ustaju na slavoslovlje Božje i molitvu, na pojanje i slušanje Božje reči, posebno muškarci, a posebno žene. Neki od njih provode po sedam nedelja u neprekidnom pošćenju. Kod njih je sedmi dan u velikom poštovanju. Pripremajući se za ovaj dan i ostale svoje praznike, oni spavaju na zemlji. Božju službu vrše sveštenici i đakoni; a nad svima njima je starešina episkop (Crkv. Istorija II, 17).
Tako piše Filon Jevrejin o učenicima svetog Marka i o svetim običajima Crkve Božje, prvenstvujuće u Duhu Svetom i u predanjima apostolskim. Tako sveti Marko mnogos
Tropar
A҆pⷭle st҃ы́й i҆ є҆ѵⷢ҇lі́ste márko, molì mílostivago bg҃a, da pregrѣšénїй ѡ҆stavlénїe podástъ dꙋšámъ nášыmъ.
Kondak
Sъ vыsotы̀ prїímъ bl҃godátь dh҃a, rítѡrskaѧ pletє́nїѧ razrꙋšílъ є҆sì a҆pⷭle, i҆ ꙗ҆zы́ki vsѧ̑ ѹ҆lovívъ, márko vseslávne, tvoemꙋ̀ vlⷣcѣ privélъ є҆sì bž҃éstvennoe propovѣ́davъ є҆ѵⷢ҇lїe.
Izvor: Crkveni Kalendar


