Sveti apostoli Evod i Onisifor
Spomen 7. septembar
Sveti Evod, jedan od Sedamdesetorice apostola, beše posle svetog apostola Petra prvi episkop u Velikoj Antiohiji i veliki propovednik reči Božije. Njega spominje sveti Ignjatije Bogonosac u svojoj poslanici Antiohijanima, govoreći: "Sećajte se blaženog oca svog Evoda, koji bi od apostola postavljen za prvog pastira; budite istinski sinovi njegovi, a ne preljubočinci, da se otac vaš ne bi postideo zbog vas". Ovaj sveti Evod napisa delo o Presvetoj Bogorodici, u kome je izložio, kako je Sveta Deva Marija uvedena u hram budući tri godine od rođenja; kako je u hramu Gospodnjem ostala jedanaest godina; kako je ušavši u petnaestu godinu predata bila svetome Josifu na čuvanje; i kako je u petnaestoj godini rodila svetlost svetu Gospoda Hrista. Osim toga sveti Evod je napisao i mnoga druga korisna dela, ali su sva ona propala U teškim vremenima gonjenja Crkve Hristove, zbog čega i nisu došla do nas. Napisao je i jedno pod naslovom "Svetilo", koje spominje stari istoričar Nikifor Kalist, no koje takođe nije došlo do nas. O svetom Evodu govori se u rimskim martirolozima, da je krv svoju prolio za Hrista i mučenički skončao. A neki tvrde da je sveti Evod postradao u Antiohiji za vreme boravka cara Vespazijana. U to vreme u jednom gradu diže bunu neki Jevrejin Antioh, koji ostavi svoju veru i stade prinositi žrtve idolima. Tada mnogi Jevreji biše pobijeni što ne hteše da prinesu žrtve idolima. No tada i vrlo mnogi Jevreji primiše hrišćansku veru; njima beše episkop blaženi Evod, koji kao njihov starešina i pastir bi uskoro ubijen.
Sveti Onisifor beše takođe apostol od Sedamdesetorice. Njega spominje sveti apostol Pavle u Poslanici Timoteju, govoreći: Gospod da da milost Onisiforovu domu, jer me mnogo puta uteši, i okova mojih ne postide se; nego došavši u Rim potraži me još s većim staranjem i nađe. Neka mu da Gospod da nađe milost od Gospoda u dan onaj. I u Efesu koliko mi posluži, ti znaš dobro (2 Tm. 1, 16-18). Sveti Onisifor beše episkop u Kolofonu i u Kirineji i postrada za veru primivši mučeničku smrt. O njegovom mučeništvu svedoči martirolog, u kome se kaže da sveti Onisifor posle mnogih mučenja bi vezan za divlje konje i rastrgnut, a duh svoj predade u ruke Bogu, i zajedno sa svetim Evodom boravi u zboru ispovednika Božjih u naseljima nebeskim.
Izvor: Crkveni Kalendar


