SerbLink bi želeo da koristi analitičke kolačiće da izbroji koje se stranice posećuju. Postavljaju se samo ako to dozvolite. Politika privatnosti

Sveti mučenik Aleksandar

Spomen 15. mart

ZA vreme gonjenja hrišćana pod carem Avrelijanom carski namesnik Pamfilijske oblasti Antonin dođe u pamfilijski grad Sidu. Tu uhapsi prezvitera gradskog Aleksandra. I kad ovog služitelja Hristovog izvede na sud preda se, on ga najpre upita ko je on i šta je. Aleksandar odgovori: Hrišćanin sam, sveštenik po činu, pastir stada Hristovog. A gde je to stado Hristovo? upita namesnik. Svetitelj odgovori: sve ljude u svetu sazdade Hristos Bog; oni od njih koji veruju u Njega jesu ovce njegove, a svi otpali od svog Stvoritelja, koji robuju stvorenjima i napravama ruku ljudskih, mrtvim idolima, kao vi, ti su otuđeni od stada njegova, i na Strašnom Sudu Božjem postaviće se na levo, sa kozama.
Namesnik mu na to reče: Staviću te na muke za dve stvari: prvo, da mi pokažeš one koji veruju u Hrista, i drugo, da bogovima našim prineseš žrtvu.
Zatim namesnik Antonin opet upita svetog Aleksandra: Ko je Hristos? Svetitelj odgovori: Hristos je Spasitelj sveta, svetlost i život onima koji se u Njega uzdaju. Namesnik upita: Kako može biti Spasitelj onaj koji bi raspet na drvetu i gorko umre? Aleksandar odgovori: To i jeste čudesno, što On dobrovoljno telom podnese krst i smrt, a Božanstvom razori ad, i u njemu razdreši sužnje od uza umrtvivši smrt, i vaskrse iz groba. Pa ne samo sam iz mrtvih ustade, nego i druge mrtvace vaskrse: Jer ustaše mnoga tela svetih koji su pomrli; i izišavši iz grobova po vaskrsenju njegovom uđoše u sveti grad Jerusalim (Mt. 27, 52-53); i sav rod ljudski sa sobom ožive i savaskrse.
Namesnik na to reče: Gluposti govoriš, bezumniče! Jer kako je mogao pomoći drugima onaj koji ne pomaže sebi kad su ga Jevreji mučili? Svetitelj odgovori: Ti si bezumnik, jer su ti oči duše oslepljene, pa ne možeš ni da pogledaš ka tajni spasenja našeg, izvršenog Gospodom Hristom.
Tada naredi namesnik da se Aleksandar stavi na muke: najpre ga volovskim žilama biše, pa na točku istezaše, pa u kazan vrele smole i zejtina vrgoše, pa najzad i u peć ognjenu baciše, ali u svim tim mukama on blagodaću Hristovom ostade bez ikakve povrede. A kad od bezbožnika bi bačen u silno užarenu peć, videše se u plamenu dva divna mladića koja sa svetim mučenikom likovahu. A to behu Anđeli Božji, koji plamen rashlađivahu svetitelju. I čuđaše se narod: jedan bi bačen u peć, a vide se trojica.
A namesnik i oni s njim sva ova preslavna čudesa pripisivahu mađijama, jer ne verovahu svemogućoj sili Hrista Boga našeg. Samo jedan od mučiteljevih slugu poverovavši, pade ničice klanjajući se izdaleka svetom mučeniku, i moleći se da bude primljen od Hrista. Namesnik odmah mačem poseče tog slugu. A svetog Aleksandra, koji nepovrećen izađe iz peći, naredi te obesiše i noktima gvozdenim strugaše dotle, dok mu se celo telo ne pretvori u jednu jedinu ranu. Začuđeni gledaoci se u užasu pitahu: Kako ovaj tolike muke trpi? Jer od svetog mučenika samo gole kosti ostadoše. Zatim ga po drugi put baciše u veliki oganj, ali mu opet ništa ne naškodi. Potom mu gvozdenim kukama izvlačahu utrobu. Pa ga usto i zverovima baciše da ga pojedu, ali ga zverovi ne darnuše. Onda na druge ljute muke stavljahu stradalca Hristovog; i u svim tim mukama on ostade nepobediv i nesavladljiv, tako da su svi bili zaprepašćeni gledajući tolika stradanja njegova, i divili se tolikom trpljenju njegovom koje prevazilazi prirodu ljudsku i um. Najzad naredi namesnik te Hristovom sveštenomučeniku Aleksandru odsekoše glavu. No tek što namesnik Antonin izreče presudu, uhvati ga zli duh i on pobesni, mučen od svojih bogova - đavola, kojima služaše. Urličući strašno on bi poveden od slugu njegovih kući njegovoj, ali on uz put izvrže iz sebe svoju zlu dušu.
Sveti Aleksandar nastani se u carstvu nebeskom sa Gospodom Hristom i svetm Anđelima Njegovim, a carski namesnik Antonin bi bačen u muku večnu kod Satane i slugu tame. Pošto sveti Aleksandar bi posečen, ugledni hrišćjanin Evstatije uze mnogostradalno telo mučenikovo i česno ga pogrebe, slaveći Hrista Boga.
Sveti Aleksandar postrada između 270 i 275 godine.

Izvor: Crkveni Kalendar