Sveti mučenik Kalinik
Martyr
Spomen 29. jul
Sveti mučenik Kalinik rodio se u Kilikiji i bio vaspitan u hrišćanskoj pobožnosti. Postavši zreo čovek, on vide kako se mnogi ljudi drže mnogobožačkog bezbožja: pomračeni demonskom obmanom, oni su daleko od Gospoda Hrista, veruju u neosetljivo kamenje i prinose žrtve idolima. I plakaše Kalinik zbog pogibli njihove, i stade ih javno učiti poznanju istine, obraćajući ih od njihove zablude ka Hristu Bogu. I proputova Kalinik mnoge gradove i sela, apostolski propovedajući reč Božiju. Tako doputova on i u galatijski grad Ankiru, tražeći spasenje duša ljudskih. U njemu on provede dugo, trudeći se u blagovešću Hristovom, i mnoge privede Bogu. Zato bi uhvaćen od nevernika i izveden na sud pred kneza Sakerdona, čoveka veoma pogana, najusrdnija služitelja idola, neprijatelja Hristova i ljuta gonitelja hrišćana. Privodeći Kalinika na sud pred kneza, bezbožni mnogobošci povikaše: Ovo je Kalinik stranac; došao je u naš grad i uči ljude da bogovima ne prinose žrtve i da im se ne klanjaju, i već je mnoge zaveo u svoju obmanu.
Pogledavši jarosno na Kalinika, knez ga stade groznim glasom ispitivati: Kako si se ti stranac, bezumniče, drznuo da razvraćaš narod, učeći ga da ostavlja bogove koji su svet stvorili, i koje poštuje car i sve vlasti i sva vaseljena? - Svetitelj mu krotko odgovori: Ja sam sluta Hristov. Videći kako ljudi srljaju u pogibao, srce mi se kida za njih, i koliko mogu staram se da ih dobrim učenjem obratim od tame ka svetlosti, i od pogibli ka spasenju. Jer u našim knjigama piše: Koji obrati grešnika s krivoga puta njegova, spašće dušu od smrti i pokriće mnoštvo grehova (Jak. 5, 20). Stoga bi hteo da i tebe privedem k svetlosti od demonskog pomračenja koje vlada tobom, i da te uputim na put istine.
Knez, kipteći od gneva, reče: Eda li ti hoćeš da se ja, poslušavši tvoje bezumne reči, odrečem bogova i pretpostavim gorku smrt slatkome životu? Ne, nikada! Naprotiv, ja ću te, i protiv tvoje volje, primorati da se pokloniš bogovima našim, jer ću te staviti na ljute muke, i videću da li će Bog tvoj doći da te izbavi iz mojih ruku. I neću poštedeti telo tvoje sve dotle dok ne poznaš silu i vlast bogova i ne prineseš im žrtve.
Tada mu svetitelj poče smelo odgovarati, govoreći: Pretnjama nećeš ustrašiti istinskog slugu Hristovog, jer svako mučenje radi Gospoda mog meni je tako poželjno kao gladnome hrana. Stoga ne oklevaj i ne gubi vreme na pretnje, nego odmah počni da me mučiš. Evo, pred tobom je telo moje, gotovo na muke; ono ima u duši svojoj Boga, koji priprema meni spasenja a tebi pogibao.
Knez se još više razjari i povika: Bedniče! kako se usuđuješ da me vređaš takvim rečima? Tako mi bogova, neću se sažaliti na tebe, nego ću zderati meso tvoje sa kostiju tvojih, i zadaću ti svaku muku dok te ljutom smrću ne pogubim. - Svetitelj odgovori: O, najpoganiji čoveče među svima poganim ljudima! dokle ćeš uzalud traćiti vreme besneći gnevom, a ne pristupaš delu? Hajde, predaj me na muke, pa ćeš videti junaštvo i neustrašivost podvižnika Hristova koji očekuje da od Spasitelja svog primi venac pobede.
Tada mučitelj naredi da mučenika obnažena i opružena nemilice biju volovskim žilama. I svetitelj bi dugo bijen, a birov vikaše: Kaliniče, poznaj bogove i prizovi ih, i oni će te izbaviti od muka! - Međutim sveti mučenik se smejaše mučitelju i mukama, i gromko mu dovikivaše: Pretio si mi velikim mukama, a nalažeš na mene veoma male. Daj mi veće rane, nanesi mi najljuće mučenje: jer se ja ni ognja ne bojim, ni mača ne plašim, i smejem se smrti, čekajući da od Gospoda mog dobijem život večni.
Tada knez naredi da stradalca obese na mučilišnom drvetu i telo mu stružu gvozdenim grebenima. I ostrugaše mu telo do kostiju. Međutim sveti mučenik, trpeći sve to kao u tuđem telu, smejaše se ovom mučenju, i govoraše knezu: Naredi da me još jače stružu, jer ukoliko više stružeš moje telo, utoliko više nasićuješ moju dušu: meni pomaže Hristos, i ja, krpljen blagodaću Njegovom, ne osećam bol od mučenja.
Posle toga mučitelj naredi da stradalca Hristova skinu sa mučilišta, da mu obuju gvozdene čizme sa oštrim
Tropar
Mč҃nkъ tvóй gdⷭ҇i, kallїnі́kъ, vo stradánїi svoémъ vѣnécъ prїѧ́tъ netlѣ́nnый ѿ tebè bg҃a nášegѡ: i҆mѣ́ѧй bo krѣ́postь tvoю̀, mꙋčíteleй nizložì, sokrꙋšì i҆ démonѡvъ nemoщnы́ѧ dérzѡsti: togѡ̀ ml҃tvami sp҃sì dꙋ́šы nášѧ.
Kondak
Gѡ́rnѧѧ krȃsnaѧ dostóйnѡ nы́nѣ naslѣ́dovalъ є҆sì: hrⷭ҇tóvoю bo ѕѣlѡ̀ lюbóvїю razžžégsѧ na ѻ҆́gnь kallїnі́če. tѣ́mъ mꙋ́žestvennѡ derznꙋ́lъ є҆sì: є҆mꙋ́že i҆ nы́nѣ predstoѧ̀ ne prestáй molѧ̀ ѡ҆ vsѣ́hъ násъ.
Izvor: Crkveni Kalendar


