SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Sveti mučenik Epimah

Spomen 31. oktobar

SVETI mučenik Epimah beše iz Egipta, sin blagočestivih roditelja hrišćana. Od rane mladosti on vozljubi Boga od sve duše i zažele da Njemu jedinome živi. Zato, ugledajući se na svetog Jovana Krstitelja, on ode u pustinju i dugo vreme provede na Pelusijskoj gori. On ne imađaše nikakvog rukovodioca od svetih otaca, nego mu u ovom surovom pustinjačkom življenju nastavnik beše sam Duh Sveti; i ljubav k Bogu beše mu učitelj, poučavajući ga svemu vrlinskom življenju. Jer samo ljubav k Bogu može najbolje naučiti čoveka vrlinama. Ona nauči svete apostole da ostave sve i da idu za Gospodom koji ne imađaše zemaljska bogatstva. Ona nauči prepodobne oce da idu u kožusima i u kozjim kožama, u sirotinji, u nevolji, u sramoti, i da se potucaju po pustinjama, i po gorama, i po pećinama, i po rupama zemaljskim. Ona nauči svete mučenike i mučenice da junački stradaju za Hrista, kličući: "Tebe, Ženiče moj, ljubim; i Tebe ištući stradam". Ta ljubav nauči i svetog Epimaha da nosi pustinjačke podvige i trudove, da trpi svakojake napasti od nevidljivih vragova, da živi sveto po Bogu, i da bude gotov na smrt za Njega.
Pošto prožive mnogo godina u svome pustinjskom usamljeništvu, sveti Epimah ču da hrišćane u Aleksandriji neznabošci silno muče, pri čemu jedni od hrišćana, bojeći se teških muka, beže u gore i kriju se po pustinjama, a drugi otpadaju od vere. Goreći revnošću po Bogu, hristočežnjivi pustinjak ostavi pustinju i krenu u Aleksandriju, želeći da svojom krvlju posvedoči svoju veru u Gospoda Hrista. Došavši u Aleksandriju on vide kakvim svirepim mučenjima neznabožni idolopoklonici podvrgavaju hrišćane; sa velikim bolom u duši on primeti da se demonsko zloverje umnožilo, mnogi se hrišćani pokolebali, a neznabošci čak i hram Gospodnji oskvrnavili. Zbog svega toga on uđe u idolski hram o neznabožačkom prazniku, i na očigled svima neustrašivo prevrnu žrtvenik i poobara idole na zemlju i polomi. Neznabošci ga odmah dohvatiše i pred igemona Apelijana odvedoše. Ugledavši igemona gde na sudištu sedi i hrišćane muči, sveti pustinjak junački polete na njega da ga smrvi, što bi i učinio da ga telohranitelji igemonovi ne sprečiše: takvu revnost po Bogu projavi isposnik. Igemon se začudi takvoj drskosti hudog i u dronjke odevenog čoveka, i naredi da ga vrgnu u tamnicu i drže tamo dok on smisli kakvim će ga mukama umoriti.
U tamnici se tada nalažaše mnoštvo vernih, zatvorenih zbog ispovedanja vere Hristove. Sve njih sveti Epimah, pun Duha Svetoga, sokoljaše na mučenički podvig. I njegovo sokoljenje toliko oduševi verne, da se nijedan od njih ne uplaši, niti otpade od vere, nego svi sa radošću proliše krv svoju za Boga istinoga i kroz razne žestoke muke predadoše Gospodu duše svoje. Najzad i svetog Epimaha staviše na ljute muke, zato što on ne samo veruje u Hrista, i što praznovanje njihovo poremeti, nego i što se drznu podići ruku svoju na samog igemona, sa namerom da ga ubije. Najpre svetog pustinjaka obesiše na drvetu, m strugahu ga gvozdenim noktima. Zatim ga bijahu kamsnjem, lo meći mu kosti, a on y mukama kliktaše:
"Pošto Gospod moj Isus Hristos radi mene bi raspet, i kopljem proboden, i ocgom nanojen, zar nisam dužan i ja postati zajedničar Njegovih stradanja? Ja hoću veće muke no što su ove na koje me stavljate: udrite me! pljujte me! stavite mi trnov venac na glavu! dajte mi trsku u ruke! napojte me žučem! svo mi telo u jednu ranu pretvorite! na krst me raspnite i kopljem probodite! - to pretrpe Gospod moj, to i ja hoću da pretrpim!"
Mnogo naroda stajaše naokolo i posmatraše mučenje svetog Epimaha. U gomili se nalažaše i jedna žena koja blizu stajaše, a beše slepa na jedno oko. Gledajući takvo stradanje svetog Epimaha, ona plakaše. U to vreme kaplja krvi svetog prepodobnomučenika prsnu i pade na njeno slepo oko; i ono se tog trenutka isceli, te žena stade gledati i na njega, kao i na drugo, zdravo. Tako čudesno isceljena, žena uzviknu: Veliki je Bog, koga ispoveda ovaj stradalnik!
Potom odsekoše glavu svetom Epimahu. I tako on predade svetu dušu svoju u ruke Gospodu, za koga postrada.

Izvor: Crkveni Kalendar