SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Sveta mučenica Sira

Spomen 24. avgust

U vreme persijskog cara Hozroja Starijeg, u dvadeset osmoj godini njegovog carovanja, pojavi se u Persiji, kao neki najčistiji biser u moru, sveta devojka Sira, koja sijaše krasotom vere hrišćanske i proslavi se velikim stradalačkim podvizima za Hrista. Sveta Sira se rodi u gradu Hirhaselevkosu od roditelja neznabožaca. Otac joj beše idolski žrec, znamenit volhv; on dugo vreme bejaše sudija i starešina društva persijskih volhvova i žrečeva; on odlično poznavaše učenje starostavnog arhivolhva Zoroastre, prvog poznavaoca astrologije u Persiji. Ovaj mag, otac svete device Sire, silno nenaviđaše hrišćane i veoma strahovaše da mu kćer ne upozna hrišćansku veru i ne stvori poznanstvo sa hrišćanskim devojkama. Jer tada u Persiji beše mnogo hrišćana, bez obzira na to što su ih ugnjetavali i gonili. Sa tog razloga otac još kao malu devojčicu dade Siru posle smrti njene matere u grad Fars, u kome cvetaše nauka maga čarobnjaštvo, nekoj svojoj srodnici - ženi čarobnici, da je vaspitava u njihovim neznabožačkim običajima.
Kada devojčica poodraste, ona bi obučena čarobnjaštvu i data u poganu žrečevsku službu, i beše posvećena da vrši besovima neke tajne žrtve, koje neznabošci nazivaju "Jast", i smatrahu ih za najčistija žrtvoprinošenja.
Sve ovo govori se o devici Siri, da bi se znalo u kakvom se ona pomračenju i zabludi demonskoj nalazila, i iz kakve je tame izišla na svetlost istine i izbegla đavolske zamke.
Kada Sira dostiže punoletstvo i već beše odlično izučila svu čarobnjačku nauku maga, i usrdno služaše poganim bogovima persijskim u činu žrečice, po promislu Božjem ona se upozna sa nekim siromašnim hrišćanskim ženama i od njih prvi put ču o Hristu Gospodu, istinitom Bogu. I stade ih usrdno raspitivati o hrišćanskoj veri, o njenim dogmatima, i o celokupnom ustrojstvu i životu hrišćanskom. I sve što čujaše od njih, ona to procenjivaše umom svojim, upoređujući veru hrišćansku sa persijskom, i vide da među njima postoji velika razlika u svemu. Jer sve što sačinjavaše persijsku veru ona poče smatrati lažnim i odvratnim, a što sačinjavaše hrišćansku veru - pravednim i čistim. I ona donese u sebi odluku, da napusti persijeko neznabožje i pristupi hrišćanima. Želeći da se bolje upozna sa hrišćanskom pobožnošću ona poče tajno odlaziti u hrišćansku crkvu, slušati crkveno čitanje i pojanje i pouke, i pažljivo pratiti strojno i pobožno vršenje crkvenih službi. Postepeno ona veoma zavole hrišćansku veru i celokupno ustrojstvo njeno, i stade oprezno podražavati život hrišćana pošćenjem i umrtvljavanjem tela svoga. Njoj već beše osamnaest godina od rođenja, i ona je više od svega strahovala da je ne udadu, i na taj način opterete um njen životnim brigama. Zbog toga se nije pojavljivala među ljudima svetovnim, niti se družila sa uglednim i bogatim devojkama persijskim, nego ih se klonila, izbegavajući njihovo društvo i razgovore. Međutim sa hrišćanskim devojkama i ženama ona se često tajno sastajala i sa njima razgovarala o Hristovom rođenju od Prečiste Djeve, o svima Njegovim čudesima, o Njegovom dobrovoljnom stradanju i smrti, o Njegovom vaskrsenju i vaznesenju sa telom na nebo, o budućem strašnom sudu, o nagrađivanju pravednika i o mukama grešnika. Svemu što je od hrišćanskih devojaka slušala ona je nepokolebljivo verovala, sve to u srcu ispisivala, miljem dušu natapala, i ljubavlju ka Hristu Bogu gorela. Ona se zatvarala u svoju odaju, čitala hrišćanske knjige, privikavala se na molitve i psalme, i molila se jedinome istinitome hrišćanskome Bogu, posipajući pepelom glavu svoju. Tako ona provede dugo vreme držeći tajno hrišćansku veru, jer se bojala svoga oca i ostalih maga. Osim toga smatrala je da je dovoljno za spasenje - tajno verovati u Hrista, jer još nije razumevala onu apostolsku reč: Srcem se veruje za pravdu, a ustima ispoveda za spasenje (Rm. 10, 10).
Nakon dosta dugog vremena Sira pade u neku bolest; ali ona ne potraži leka u vradžbinama, kao što je to bio običaj kod neznabožaca, nego se srcem svojim obrati Gospodu. Bolesna telom, ona ode hrišćanskome hramu i moli prezvitera da joj da ma

Izvor: Crkveni Kalendar