SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Sveti mučenici Agatopod i Teodul

Spomen 5. april

Za carovanja bezbožnih careva rimskih Dioklecijana i Maksimijana behu u Solunu dva bogougodna službenika crkvena: Agatopod đakon i Teodul čtec. Agatopod beše star, ukrašen celomudrijem i staračkom sedinom, a Teodul mlad i lep, čednog i besprekornog života, sin česnih hrišćanskih roditelja. Teodul imađaše rođenu braću: Kapitona, Mitrodora i Filostorgija: svi behu vrlo pobožni.
Pre svog mučeničkog podviga blaženi Teodul dobi od Boga zalog svog budućeg mučeničkog venca: jedne noći u snu učini mu se da mu neko česno lice meće u ruku neku stvar; on se trže iz sna i obrete u svojoj ruci veoma divan prsten, načinjen od nekog nepoznatog materijala, i na njemu pečat sa izobraženjem svetog Krsta, što beše znak stradanja za Gospoda Hrista koji je na krstu postradao za nas. Tim prstenom sveti junoša isceljivaše svakovrsne bolesti po ljudima. Dovoljno je bilo da Teodul samo metne prsten na bolesnika, i on je odmah ozdravljao. Zbog toga se mnogi neznabošci obraćahu ka Hristu.
Zatim bezbožni carevi ustrojiše gonjenje na hrišćane, i na sve strane razaslaše svoja mrska naređenja da se svi ljudi imaju klanjati idolima. Takvo naređenje stiže i u Solun. I na gledalištu biše izložene sprave za mučenje onih koji se ne budu pokorili carskom naređenju. Tada mnogi od vernih pobegoše i sakriše se gde je ko mogao, drugi iđahu smelo na muke, a neki najslabodušniji, bojeći se smrti, pokloniše se idolima i jeđahu idolska žrtvoprinošenja, jer više zavoleše ovaj život nego besmrtni, i bežeći od kratkotrajnih muka pripremahu sebi večnu smrt i pogibao. Ovakvima se radovaše đavo, ali bivaše pobeđen i porugan od velikodušnih i srčanih vojnika Hristovih, kao i od ove dvojice svetih: Agatopoda i Teodula. Jer u vreme tog ljutog gonjenja oni ne pobegoše, niti se sakriše, nego stalno boravljahu u domu Božjem, dan i noć moleći se Bogu za svetu Crkvu Njegovu koja se nalazila u nevoljama. I očekivahu da ih uhvate i vode na muke. I kad vojnici saznadoše za njih, uhvatiše ih i u tamnicu vrgoše.
Tada u Solunu beše carski namesnik Faustin. On jednog dana sede za sudijski sto i naredi da pred njega izvedu na sud ispovednike Hristove, Agatopoda i Teodula. A oni, kao na gozbu pozvani, s radošću iđahu držeći jedan drugog za ruku, i gromko i smelo vikahu: Mi smo hrišćani! I tako predstadoše sudu mučiteljevom. A sudija želeći da prvo mladog Teodula laskama pridobije, naredi da se svi udalje, i da Agatopoda odvedu na drugo mesto. Teodula pak prizva k sebi i reče mu prijateljski: Urazumi se, mladiću, molim te! Odbaci tu novu hrišćansku obmanu i pristupi drevnim zakonima, da ne bi ludo izgubio život! A sveti Teodul sa osmehom na licu odgovori: Ja sam već davno odbacio sve obmane i zablude, ali se neizmerno bojim za tebe da ne dopadneš u večnu smrt pošto si zavoleo sujetu.
Kada to svetitelj reče, namesnik se ne naljuti, već ga na sve moguće načine mamljaše, obećavajući mu i poklone i odlikovanja, da se pokloni idolima. U blizini stajaše Jupiterov žrec Ksenos, i on reče svetome: Ako te pokloni i počasti ne urazume da prineseš žrtvu, onda će te muke naučiti da se pokoravaš carskim naredbama. Njemu mučenik odgovori: Pretnje mukama me ne mogu ni na koji način uplašiti niti nagnati da se preklonim vašoj volji. A Faustin ga opet stade nagovarati i govoriti mu: Nije li bolji čestan život nego ljuta smrt? Sveti Teodul odgovori: Zaista sam baš to ja uvideo da je život bolji od smrti, i zato sam u umu mom odlučio da prezrem ovo kratkotrajno živovanje na zemlji i postanem učesnik besmtrnog života i večnih blaga nebeskih. Hajde, umori me ognjem i ranama, i uvidećeš da će se od tela, mučenjem umrtvljenog i pogubljenog, brzo razlučiti razumna besmrtna duša i veselo pohitati u beskonačni život.
Namesnik ga upita: Molim te, reci mi ko je posrednik tog velikog dobra, iz ljubavi prema kome ti prezireš i mučenje i smrt? Sveti Teodul odgovari: Bog koji je sve zatvorio u prirodne zakone, i njegov Sin Isus Hristos, Logos Očev, čijim sam krstom od povoja oznamenjen. I ja se do kraja života svog neću odreći tog znamenja. Pre ću se u mukama, na koje me budeš

Izvor: Crkveni Kalendar