Sveti mučenici Evstratije, Aksentije, Evgenije, Mardarije i Orest
Spomen 13. decembar
U VREME careva Dioklecijana i Maksimijana u svoj rimskoj carevini carovaše bezbožna idolopoklonička zabluda, i ljudi se kao sumanuti prosto takmičahu u služenju idolima. Naročito kada po svima gradovima i mestima stadoše stizati carske naredbe upraviteljima oblasti i sudijama, u kojima se naređivalo da se u određene dane i praznike prinose darovi i žrtve bogovima. U tim naredbama obećavani su: carska blagonaklonost, počasti i visoki položaji u državi onima koji usrdno služe bogovima; onima pak koji ne budu hteli klanjati se idolima i prinositi im žrtve, pretilo se prvo - oduzimanjem imanja, zatim - stavljanjem na raznovrsne muke, i - smrtnom kaznom. I veliko gonjenje hrišćana besnijaše po celoj carevini, i svuda carski namesnici i uopšte vlasti starahu se na sve moguće načine da veru Hristovu potpuno istrebe sa lica zemlje.
U to vreme neznabožni carevi biše obavešteni da se njihovim naređenjima protive sva Velika Jermenija i Kapadokija, i jednodušno verujući u raspetoga Hrista i čvrsto se uzdajući u Njega hoće da se odcepe od rimske carevine. -: Ova vest silno uznemiri cara Dioklecijana, i on sazva ove svoje velmože, i tri dana od jutra do večera savetovaše se s njima na koji bi način potpuno iskorenio hrišćanstvo. U tom cilju on najpre u Jermeniji i Kapadokiji svrgnu s vlasti carske namesnike kao neiskusne i nesposobne da dobro upravljaju poverenim im oblastima i da stišavaju narodno nezadovoljstvo, a na njihova mesta izabra dva Grka, Lisija i Agrikola, ljude surove i svirepe. Ovu dvojicu on i postavi nad ovim oblastima: Lisiju poveri čuvanje i odbranu granica, a Agrikolu - opštu upravu. Njima potčini i svu vojsku u ovim oblastima.
Kada ova dva nova upravitelja stigoše na mesto svoga naznačenja, otpoče nepoštedno ubijanje ljudi svakoga uzrasta, i to bez ikakvog ispitivanja, samo po najmanjoj kleveti pakosnih neprijatelja hrišćanskih. Svaki dan tragahu za hrišćanima, hvatahu ih, i predavahu ih, krvožednim upraviteljima kar krvoločnim zverovima. Lisije koji življaše u gradu Satalionu, čim bi pronašao hrišćane, ljude ili žene, podvrgavao ih je raznim ispitivanjima i mnogim mukama, pa ih onda pod jakom stražom slao vezane Agrikolu, koji je živeo u Sevastiji, da ne bi umrli u svome zavičaju i bili po hrišćanski sahranjeni od svojih srodnika i prijatelja, nego da oni, poubijani u tuđem kraju, ostanu bez traga. Isto tako postupaše i Agrikol, šaljući Lisiju u Satelion hrišćane pohvatane u Sevastiji: jer oni behu veliki prijatelji i složni jednomišljenici, i behu se bednici dogovorili da hrišćanima što više jada zadaju ubijajući ih van njihovih zavičaja.
U to vreme življaše u Satalionu vrlo ugledan čovek Evstatije. Meću sugrađanima svojim on beše prvi po visokorodstvu i po činu. Vojvoda po činu, Evstratije se odlikovao pobožnošću, bogobojažljivošću i besprekornim životom. Gledajući svaki dan veliko gonjenje hrišćana, on tugovaše i srce mu se kidaše. Gorko uzdišući i plačući, i provodeći vreme u postu i molitvi, on vapijaše ka Gospodu našem Isusu Hristu, da se sažali i smiluje na sluge Svoje, spase ih od bede i odvrati od njih nagrnulo zlo. Pri tome Evstratije i sam željaše da uđe u podvig svetih mučenika i da se udostoji postati učesnik njihovih muka; ali, razmišljajući o raznovrsnosti muka i svireposti mučitelja, on se bojao. Naposletku on ipak odluči da proveri svoju nameru na sledeći način: svoj pojas on Dade svom vernom sluzi i naredi mu da ga odnese u crkvu Aravrakijsku, otkuda i sam on beše rodom; prezviter pak u toj crkvi u to vreme beše Aksentije, osvedočeni sluga Božji; pritom Evstratije dade sluzi svome ovakvo uputstvo: da pojas tajno položi u oltaru, a sam da se sakrije u crkvi i motri ko će prvi doći i uzeti pojas: ako ga uzme prezviter Aksentije došavši na molitvu, onda sluga, ništa mu ne govoreći, neka se vrati doma; ako pak neko drugi od klira dođe i htedne uzeti pojas, onda sluga neka to ne dopusti nego neka odmah vrati pojas natrag.
Pošto posla slugu sa takvim nalogom, Evstratije donese u duši svojoj ovakvu odluku: "ako pojas uzme sam prezviter, onda će to biti zna
Izvor: Crkveni Kalendar


