SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Analitika je isključena.

Sveti mučenici Evtropije, Kleonik i Vasilisk

Spomen 3. mart

POSLE stradanja i mučeničke končine svetog velikomučenika Teodora Tirona u gradu Amasiji ostaše u tamnici za Hrista njegovi saborci i prisni drugovi: Evtropije, Kleonik i Vasilisk, koji mu beše i rođak. Carski namesnik Publije, koji je mučio svetog Teodora, poražen gnevom Božjim pogibe. Na njegovo mesto dođe Asklipiodot, rodom iz Frigije, po naravi ljut i umom bezbožan. On mnoga zla činjaše hrišćanima, jer mu car Maksimilijan beše dao vlast nad hrišćanima: da ih primorava na idolske žrtve, a nepokorne da ljutim mukama pogubljuje. Dogovarajući se u sudnici sa svojim savetnicima, namesnik Asklipiodot dozva knjigočuvara Evlasija i naredi mu da pročita pređašnje sudske procese. A kada je čitano stradanje Teodora Tirona, svi se divljahu trpljenju njegovom. I upita namesnik Evlasija: Gde je družina Teodorova, koja se pominje u zapisniku? Evlasije odgovori: U tamnici sa ostalim sužnjima.
Potom carski namesnik vide svetim Teodorom spaljeno idolište odvratne boginje njihove Junone, nazivane majkom bogova, i riknu kao lav na preostalu družinu Teodorovu, i naredi da mu vojnici odmah dovedu iz tamnice svete mučenike: Evtropija, Kleonika i Vasiliska. Evtropije i Kleonik behu rođena braća, rodom iz Kapadokije, a Vasilisk rođak svetog Teodora, rođen u Amasiji. No sva trojica po bratskoj ljubavi behu kao rođena braća. Došavši k tamnici, vojnici rekoše tamničkom stražaru: Daj nam družinu Teodorovu. Ovaj uđe unutra i reče k svetima: Hajdete, dođe vaše vreme, koje ste dan i noć žudno očekivali, jer evo namesnik vas zove. No molim vas, ne zaboravite mene u vašem dobrom ispovedanju vere. A ovo im reče tamnički stražar, jer ih je posmatrao dan i noć gde se mole Bogu, i gledao čudesa Božja koja su se zbivala, i viđao neiskazanu svetlost kako ih obasjava, i tamnicu kako se mnogo puta sama otvara, i verova da je Gospod s njima. I svetitelji s radošću pođoše, dok ostali sužnji plakahu što se lišavaju društva svetih mučenika. A sveti Evtropije im reče: Braćo moja, ne plačite, jer ćemo se opet videti. Nego se molite Gospodu našem Isusu Hristu da nam da, da mučenički postradamo za Njega, i da nestane neznabožačkog demonovanja, i da se vaseljena ispuni blagodati Gospodnje.
Pošto tako utešiše sužnje, svetitelji iziđoše s vojnicima. I idući putem sveti Evtropije pevaše: Kako je lepo, i kako je divno, kad sva braća žive zajedno! (Ps. 132, 1). I bi mu glas s neba, govoreći: Neću te odvojiti od braće tvoje, dok ne dođete k Teodoru i otpočinete u naručju patrijarhovu u svetlosti živih. - A beše Evtropije licem veoma lep, i u reči vrlo mudar. I kad sveti mučenici stigoše, i stupiše svetla lica pred carskog namesnika, ovaj ih upita: Zašto vam lica nisu tužna? Lica su vam tako svetla, kao da ste se svaki dan veselili, a ne dugo vreme tamnovali. Odgovori mu blaženi Evtropije: Vaistinu, namesniče, svakodnevno nas uveseljava Hristos naš posećujući nas blagodaću Svojom. I zbiva se na nama Pismo: Kad je srce veselo, lice cveta (Prič. 15, 13). Upita ga namesnik: Kako ti je ime? Svetitelj odgovori: Glavno mi je ime hrišćanin, a roditelji su me nazvali Evtropije. A namesnik, laskajući mu, reče: Vidim da si zaista plemenit i vaspitan, i, kako mi izgleda, mnogo si godina izučavao mudrost. Svetitelj odgovori: Duhovnoj mudrosti naučih se od Gospoda mog Isusa Hrista, u koga se uzdam da me i sada može učiniti mudra u odgovorima na vaša pitanja.
Namesnik reče: Poslušaj me, Evtropije, i usavetuj svoje drugove da se pokore carskoj naredbi i prinesu bogovima žrtvu. A ja ću za tebe pisati carevima i oni će te postaviti za vojvodu, i daće ti na upravu ovu pokrajinu, i poštovaće te kao kneza pokrajine, i obasuće te mnogim bogatstvima, i sama će ti stvarnost zaista pokazati da je dobro poslušati careve i pokoriti se njihovoj naredbi. Ako pak ove reči moje ne poslušaš, onda ću telo tvoje na komade iskidati, psima i zverovima kao hranu baciti, a ostatak kostiju tvojih ognjem spaliti, i prah u vodu prosuti. I nemoj misliti da će hrišćani telo tvoje uzeti i mirom ga kao sveto namazati. Pokori se dakle, i prinesi bogovima žrtvu

Izvor: Crkveni Kalendar