Sveti mučenici Onisifor i Porfirije
Spomen 9. novembar
OVA dva divna muža behu mučeni za ime Hristovo u vreme cara Dioklecijana. Optuženi zbog vere u Hrista i izvedeni na sud, oni neustrašivo ispovediše da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje. Zbog toga ih bezdušno tukoše po celome telu i na razne načine strahovito mučiše. Posle toga ih položiše na usijane železne lese, i tako pekoše; a slavni mučenici se u tim mukama radovahu i Boga blagodarahu, od koga im i dođe pomoć, te lako podnošahu muke. Videći svete mučenike gde se raduju i stoje iznad muka, svirepi mučitelji ih vezaše konjima besnim za repove, pa terahu konje po trnovitim, kamenitim i brdovitim mestima. Dugo vučeni tako, svetim mučenicima se tela pokidaše i raspadoše, i oni u tim mukama predadoše svoje svete duše svome mnogoželjenom Gospodu. Neki pak hrišćani noću tajno pokupiše ostatke svetih tela njihovih i česno sahraniše u mestu zvanom Pankean, gde od njih bivahu mnoga čudesa i isceljenja, u slavu Boga, divnog u svetima Svojim.
Tropar
Mč҃ncы tvoì gdⷭ҇i, vo stradánїihъ svoíhъ vѣncы̀ prїѧ́ša netlѣ̑nnыѧ ѿ tebè bg҃a nášegѡ: i҆mꙋ́щe bo krѣ́postь tvoю̀ mꙋčíteleй nizložíša, sokrꙋšíša i҆ démѡnѡvъ nemoщnы̑ѧ dérzѡsti. tѣ́hъ molítvami sp҃sì dꙋ́šы nášѧ.
Kondak
Mꙋ́čєnikъ dvóica postradávše krѣ́pkѡ, vrážїю gordы́nю na zémlю nizložíste, ѡ҆zarívšesѧ bl҃godátїю nesozdánnыѧ trⷪ҇cы, slávnїi ѻ҆nїsі́fore i҆ porfѵ́rїe, molítesѧ neprestánnѡ ѡ҆ vsѣ́hъ násъ.
Izvor: Crkveni Kalendar


