Sveti mučenici Tirs, Levkije i Kalinik
Spomen 14. decembar
SVETE mučenike Tirsa, Levkija n Kalinika odgaji Vitinijska zemlja, a vaspita ih grad Kesarija. Postradaše oni za Hrista u vreme cara Dekija na sledeći način. Jedan od igemona, po imenu Kumvrikije, doputova u Kesariju iz Nikomidije i revnosno utvrđivaše idolopoklonstvo, usrdno se starajući o idolištima i poganim žrtvama i o svemu što beše prijatno neprijatelju roda ljudskog, đavolu. A na to primoravaše on i sve mesne žitelje, jedne pridobijajući laskama, druge zaplašujući pretnjama. Levkije, vrlo ugledan građanin, čestit, pametan, učen i visokog porekla, gledajući ova bezakonja silno paćaše u duši i sve se više raspaljivaše revnošću po Bogu. Najzad, ne mogući tajiti taj požar revnosti i ne hoteći više kriti svoju veru, on neočekivano stupi pred igemona i reče: Zašto, bedni Kumvrikije, ustaješ protiv svoje sopstvene duše, obožavajući bezosećajne i gluve idole, i mnoge druge odvlačiš sa sobom u tu ubitačnu zabludu? Takvi ljudi izgledaju neosetljiviji od kamenja i drveća, jer ne žele da poznadu istinitog Boga i Spasitelja i ne pristaju da hode u svetlosti, napustivši prethodno tamu zablude.
Bezumni igemon, ne podnoseći istinu ovih reči, razjari se i odmah, pre ikakvog ispitivanja, naredi da Levkija biju. No Levkije, dobrovoljno primajući mučenje, blagodaraše Boga, i time dovede mučitelja do još većeg besa. I bi bijen dotle dok ne iznemože telo njegovo premlaćeno; i on sam se moljaše da bude razrešen od tela i otide ka Gospodu. Ispunjenju ove njegove želje pomože sam mučitelj, jer naredi da mučenika odvedu van grada i tamo mu odseku glavu. Vođen od dželata na pogubljenje, sveti mučenik iđaše bez ikakvog straha i uznemirenja; na njegovom licu ne beše ni traga od bola i podnesenih muka; naprotiv, sav je sijao radošću i blaženstvom, kao da ga vode ne na smrt nego na venčanje. I tako, daleko od grada njemu bi odsečena glava, i ode na nebo da za svoj podvig primi venac neuvenljivi.
Glas o svireposti Kumvrikija brzo se raznese po ovima susednim pokrajinama, i hrišćani se stadoše skrivati bojeći se njegove svireposti. No blaženi Tirs, iako još nekršten već samo oglašen, naoružavši se revnošću po Bogu, dođe pred mučitelja i reče: Da si zdrav, svetli igemone! - I kad ga ovaj odpozdravi, Tirs produži: Je li dozvoljeno svakome pred vama sudijama govoriti što hoće, ili je dužan odgovarati samo na vaša pitanja i ni reči ne promolviti bez vašeg odobrenja? - Igemon, kao zaboravivši šta je uradio s Levkijem, odgovori: Dozvoljeno je, i do današnjeg dana ta sloboda govorenja nije bila oduzeta nikome, naročito kada neko hoće da govori nešto što je na opštu korist.
Tada Tirs reče: Šta se korisnije može govoriti od onoga što je korisno po dušu? I eto, ja, gledam kako ti mnoge kinjiš i lišavaš spasenja odvlačeći ih od istinite vere i po zloći svojoj privlačeći ih k zabludi idolopokloničkoj. Time ti na dušu svoju navlačiš sav pakao ognjeni. Stoga sam rešio da smelo i, slobodno porazgovaram s tobom i doznam od tebe, sa kojih si razloga ti, ostavivši Sazdatelja neba i zemlje i vascelog roda ljudskog, doneo zakon - poklanjati se delu ruku ljudskih, kao govoreći drvetu: "ti si otac moj" (kako to izobličava idolopoklonike sveti prorok Jeremija i kamenu: "ti oi me rodio". I ti svim bićem svojim na tome radiš, da sve ljude (ako je moguće) privoliš da postanu sledbenici tvoje pagubne vere.
Na to igemon reče: Tvoja neblagovremena i neumesna reč pokazuje da ti boluješ od hrišćanstva. Uostalom, ta tašta gštanja i njihova lažna rešenja prepusti školskim ljudima i onima koji nisu zaduženi narodnim brigama, a ti se sada pokori carevom naređenju i prinesi žrtvu bogovima. Ne učiniš li to, onda ćeš za neumesne reči koje si izgovorio dobiti od nas kao nagradu - spremljene za tebe muke. - Tirs odgovori: Pošto ste vi razumna stvorenja Božja, to ne treba da činite ništa nerazumno i bez marljivog ispitivanja. No ako hoćeš da se držiš bezumne zapovesti tvoga cara, onda čini što ti je naređeno.
Kumvrikije reče: Smatram da te tihost naša čini gordim. No videći da si ti čovek razborit i pametan ja ti savetujem: pokori se, pa ćeš time
Izvor: Crkveni Kalendar


